Na današnji dan, prije 22 godine, poginuo je heroj oslobodilačkog rata i nosilac najvažnijeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan” Izet Nanić.
Legendarni komandant 505. viteške brigade je poginuo 5. augusta 1995. godine, prvog dana operacije “Oluja” u širem rejonu Ćorkovače, u akciji koja je za cilj imala spajanje jedinica Petog korpusa Armije Republike BiH i hrvatske vojske. Nanić je zajedno sa svojim vojnicima učestvovao je u razbijanju neprijateljske linije na Ćorkovači. Samo nekoliko sati prije konačne deblokade i spajanja snaga Armije Republike BiH sa hrvatskom vojskom, ubijen je iz zasjede.
Noć prije pogibije u svoj ratni dnevnik je zapisao: “Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti i ja sa njima – a onda i narod. Pobjeda je blizu. Ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Nestalo je struje. Sretno!”.
Sljedećeg dana, 5. augusta, krenuo je s Ćorkovače u proboj i spajanje s hrvatskom vojskom u smjeru Dvora na Uni. Posljednja naredba glasila mu je: “Znate svi zadatak, cilj nam je spojiti se s hrvatskom vojskom u Dvoru, ali, ako Hrvata ne bude u Dvoru, mi idemo u Kostajnicu. Uglavnom, spojit ćemo se. Sretno.” Poginuo je tog dana u 14 sati i 30 minuta napadom iz neprijateljske zasjede.
Sljedećeg dana, 6. augusta, klanjana mu je dženaza, kojoj su prisustvovali svi borci i starješine 505. viteške brigade, general Petog korpusa Atif Dudaković, ostali vojni i politički predstavnici i desetine hiljada Krajišnika, a dženazu je predvodio muftija bihaćki Hasan ef. Makić. Već mu je 8. augusta 1995. godine na mezaru pred njegovu dušu Fatihu proučio prvi predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović.
Nanić je posthumno unaprijeđen u čin brigadnog generala. Krajišnici su njemu i njegovom poginulom bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića Dolini, u blizini Bužima.
Rođen je 4. oktobra 1965. godine u Nanića Dolini u općini Bužim. Bio je drugo od sedmero djece majke Rasime i oca Ibrahima. U rodnom Bužimu završio je osnovno obrazovanje, a srednju vojnu školu upisao je u Zagrebu. gdje je maturirao 1984. godine. U Beogradu je upisao vojnu akademiju, na kojoj je proveo prve dvije godine. Jednu godinu je pohađao u Sarajevu, a završavio ju je 1987. godine u Zagrebu.
Nakon završene akademije, prvi vojni angažman u JNA imao je u Kragujevcu, gdje je radio kao poručnik. Na dužnosti poručnika u Kragujevcu ostao je četiri godine, sve do početka ratnih sukoba u BiH, kada napušta redove JNA i dolazi kući. Po povratku u Bužim aktivno učestvuje u organiziranju odbrane i formiranju prvih vojnih jedinica na tom prostoru. Bio je jedan od osnivača ŠTO Bužim te od 1. augusta 1992. godine i njegov prvi komandant. Od 15. augusta 1992. godine postavljen je na dužnost komandanta 105., kasnije 505. bužimske viteške brigade, na čijem je čelu ostao sve do smrti.
O 505. bužimskoj viteškoj brigadi, ali i o samom Naniću, najbolje govori njegova izjava koju je 29. aprila 1995. godine dao u intervjuu za list “Ljiljani”. Na pitanje o tome šta 505. vitešku brigadu razlikuje od drugih brigada, odnosno po čemu je ona specifična, odgovorio je: “Vjerovatno se sve brigade Armije RBiH razlikuju jedna od druge i svaka ima svoje specifičnosti i kao takve ih je teško porediti. Zbog toga i ne bih poredio i pravio razlike između 505. viteške motorizovane brigade i drugih brigada ARBiH, već ću probati u nekoliko riječi kazati šta je to što 505. čini takvom kakva jeste i koje su njene specifičnosti – opredijeljenost boraca i starješina 505. brigade za RBiH bezrezervna je, kao i uvjerenost da se u ovim uvjetima samo borbom i pobjedom nad agresorom može doći do slobode. 505. brigada predstavlja zdrav kolektiv u kojem svaki pripadnik daje maksimum od sebe u izvršavanju zadataka, naročito borbenih u kojima izrastaju najbolji sinovi Bosne. Iza 505. brigade bogat je ratni put i mnogi uspjesi. To je brigada koja svoje bošnjačke rane liječi pobjedom i čiji pripadnici za pobjedu polažu živote, s osmjehom na usnama i pogledom ka slobodi. Jednom riječju, u 505. brigadi vlada potpuno povjerenje između jedinica i komandi, između boraca i starješina, i na kraju je to brigada na koju narod BiH može u potpunosti računati kao garant pobjede i postojanja Republike BiH.”
