Na današnji dan, 14. decembra 1995. godine, u Parizu svečano je potpisan Dejtonski mirovni sporazum. Bosna i Hercegovina dobila je toliko željeni mir, ali i, kako su neki kasnije rekli, luđačku košulju za dalji ekonomski i društveni razvoj.
Konferencija je trajala od 1. do 21. novembra 1995. godine, a glavni učesnici su bili predsjednik BiH Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Sporazum je zvanično potpisan u Parizu 14. decembra.
Sadašnja administrativna podjela Bosne i Hercegovine i sastav vlade bili su neki od rezultata dogovora. Dijelovi Dejtonskog sporazuma, odnosno njegovi aneksi postavljeni su kao osnova za uređenje BiH, uključujući i Ustav, što je i danas na snazi.
Osnovni problem Dejtona različitosto njegova tumačenja, posve oprečna kod suprostavlenih bh. strana. Dok je za bošnjačku on bio kraj rata, druge dvije u njemu su vidjele način ostvarivanja ciljeva zbog kojih je i došlo do rata.
“Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U ovakvoj situaciji kao što jeste i ovakvom svijetu kakav je, bolji mir i nije mogao biti postignut”, izjavio je prije 25 godina prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine rahmetli Alija Izetbegović.
Dejtonski sporazum 25 godina kasnije i od strane međunarodnih zvaničnika navodi se kao manjkav, ponajviše jer pojedine vladajuće stranke iz njega izvlače sredstva za stalne blokade.
Dugogodišnji bh. novinar i diplomata Hajrudin Somun uoči ove godišnjice identificirajao je tri najveće greške tog sporazuma, a to su po njemu davanje imena Republika Srpska bh. entitetu, propust za povratak izbjeglica kao i činjenica da je njegov dio Ustav BiH.
On kaže kako je fatalna greška činjenica da je prihvaćeno da se u okvir sporazuma ugradi Ustav BiH koji nikada nije potpisan ili parafiran u bh. parlamentu, a u BiH on je i 25 godina poslije još uvijek na snazi.
