O tragičnoj smrti ratnog ministra vanjskih poslova BiH Irfana Ljubijankića već skoro 23 godine se špekulira, a sve i stoji samo na špekulacijama o tome kako je došlo do pada helikoptera u kojem su Ljubijankić i njegova trojica saradnika te tri člana posade putovali prema Zagrebu 28. maja 1995.
U nastavku emisije o političkim ubistvima autorice Arijane Saračević-Helać, emitirane na FTV-u 2012. godine, ukazano je na neke od njih.
Civilna struktura
Haris Lukovac, komandant Jedinice za zaštitu članova Predsjedništva RBiH:
– Noć prije nego što će krenuti oni na put, ja sam imao komunikaciju sa šefom obezbjeđenja ministra vanjskih poslova Irfana Ljubijankića i on mi je javio da postoji mogućnost tog putovanja, upravo u tu zonu koja je bila pod vatrenim djejstvima iz svih vrsta oružja. Dao sam striktnu naredbu da apsolutno ne dolazi u obzir da se izvrši to putovanje.
On mi je prenio da je ministar rekao da će on, bez obzira da li bezbjednost prihvatila ili ne da se putuje, sam krenuti na to putovanje. Ja sam opet rekao da će ta depeša doći u Zagreb našom komunikacijom koja je tad postojala i da će se pismenim putem dati naredba da to putovanje ne smije da se izvrši.
Ibrahim Dizdarić, saradnik Irfana Ljubijankića:
– Navečer je isti poziv moja supruga primila i rekli su: „Ide se večeras”. Ona je rekla: „Irfane, kako će se otići kad je ova noć svjetlija od prethodne”. Tu nije bilo odgovora, da bi onda on meni rekao: „Ibrahime, spremi se večeras i vozi me na aerodrom”. Međutim, pošto je on bio iz civilnih struktura, a ja iz vojnih, pozvao sam iz Opštine Bihać njihovog vozača Huseina Hodžića zvanog Debeli, poslao sam ga u njegovom džipu, obavijestio komandanta Atifa Dudakovića da ministar vanjskih poslova treba da leti u njemu poznatom pravcu.
General Atif Dudaković, komandant Petog korpusa Armije RBiH:
– Te večeri smo večerali u jednom restoranu nedaleko od Komande, bili su sa mnom moji najbliži saradnici i odatle smo se uputili u Komandu Korpusa. To je bilo 27. maja. Nebo je bilo kao dan… Možda sam trebao imati čvršći stav i reći: „Nećeš ići!”, mogao sam ja narediti da ne poleti helikopter, ali odnos mene, a to sam zahtijevao od mojih saradnika koji su imali kontakt s komandantom zrakoplovstva, bio je da mi ne određujemo maršrutu leta – izjavio je general Dudaković u emisiji, dok je u nastavku priloga dalje objavljeno:
To je bilo sve…
– Dva sata ranije promijenjena je lokacija leta, koju su, navodno, izabrali sami piloti. Zanimljivo je da je jedan od njih Ukrajinac, poznat pod prezimenom Dudajev, koji nikada nije pronađen.
Ibrahim Dizdarić, saradnik Irfana Ljubijankića:
– Bio je ustaljeni pilot Dudajev. Pita ga Zeto: „Dudajev, da li je ista ruta?”, kaže samo: „Ne, druga.” To je bilo sve.
“Slobodna Bosna”: Izet Nanić napisao opširno pismo Aliji Izetbegoviću o stanju u Krajini pod Veladžićevom upravom i predao ga Ljubijankiću
– Iako nema nikakve dvojbe da je helikopter u kojem je nesretni Ljubijankić putovao prema Zagrebu pogođen raketom ispaljenom s položaja VRSK, postoji nekoliko kontroverzi vezanih za njegov tadašnji angažman koje su ga, navodno, stajale glave.
Ranije smo pisali kako je 28. maja 1995., zajedno s Irfanom Ljubijankićem, Mensurom Šabulićem i Izetom Muhamedagićem, u Zagreb trebao putovati i Dževad Džanić, ljekar iz Velike Kladuše, u to vrijeme visokopozicionirani član krajiške SDA. Džanić je, međutim, od puta odustao nakon što mu je tadašnji povjerenik Vlade RBiH za bihaćki okrug Mirsad Veladžić, nekoliko sati prije polaska, zabranio da napusti Bihać.
S druge strane, pojedini bliski saborci ratnog zapovjednika 505. bužimske brigade ARBiH Izeta Nanića (poginuo početkom avgusta 1995. pod nerazriješenim okolnostima) tvrdili su kasnije kako je Nanić napisao opširno pismo Aliji Izetbegoviću o stanju u Krajini pod Veladžićevom upravom i predao ga Ljubijankiću.
Pisali smo, također, i da je Irfan Ljubijankić prije tragične pogibije počeo istraživati višemilionski kriminal u ratnoj diplomatsko-konzularnoj mreži BiH, a vezano za nezakonito izdavanje putovnica. Za 14 mjeseci koliko je između Zagreba i aerodroma Ćoralići u Cazinu funkcionirao zračni most (od juna 1994. do avgusta 1995.) obavljeno je više od 90 letova, preko okupiranih dijelova Hrvatske; Like, Korduna, Slunja. Oborene su samo dvije letjelice, prva početkom avgusta 1994. (sa sedam Ukrajinaca, članova posade, koji su letjeli iz Italije preko aerodroma u Puli), a druga 28. maja 1995., kada je poginuo ministar Irfan Ljubijankić i svi ostali putnici iz helikoptera – objavila je „Slobodna Bosna” u tekstu od 28. maja 2013. godine.
/avaz.ba
