Visoki vodostaji i poplave koje su posljednjih 10-ak dana ugrozile pojedina područja Sisačko-moslavačke županije u Hrvatskoj i dijelove sjevera Bosne i Hercegovine, pogodile su i općinu Dvor na Uni, hrvatsko mjesto odmah preko rijeke nasuprot Novog Grada u BiH.
To je mjesto već dulje vrijeme u fokusu zbog namjera Hrvatske da u vojarni Čerkezovac na Trgovskoj gori, praktično u samom mjestu, izgradi objekt u kojem bi skladištila svoj radioaktivni otpad, uključujući i onaj iz Nuklearne elektrane Krško. Zbog toga su mještani svojevremeno organizirali i prosvjed.
Iako plavi često – prema nekim informacijama, bile su 24 poplave u posljednje četiri godine – rijetko se o tome izvještava.
‘Trgovska gora nije gora’
Razmjeri posljednje poplave nisu bili dramatični, tamošnje stanovništvo zabrinjava činjenica da nemaju status plavnog područja, a planira se skladištenje nuklearnog otpada na takvom terenu prepunom površinskih i podzemnih voda.
Anita Kolarec, mještanka i aktivistkinja koja se protivi izgradnji skladišta, kaže da je u pojedinim dijelovima općine voda došla blizu kućnih pragova, pa tako i kod nje, a ona živi u neposrednoj blizini vojarne Čerkezovac.
“Smiješno mi je to kad kažu Trgovska gora – vojarna Čerkozovac je smještena u samom selu Matijevići. A kad se kaže Trgovska gora, onda ljudi dobiju
Geološka aktivnost i podzemne vode
Edin Delić s Univerziteta u Tuzli i načelnik općine Lukavac, proveo je prije nekoliko godina studiju analize projekta deponiranja nuklearnog otpada na Trgovskoj gori. Studijom su, kaže, obuhvaćeni i inženjersko-tehnički temelji i pravni temelji za donošenje dokumenta projekta i detaljna analiza temelja tehničkog rješenja, nedostataka rješenja i elementi pogodnosti terena. Zaključak je, kaže, da ta lokacija nije povoljnija od svih drugih koje je Hrvatska razmatrala i na koncu odbacila, o on smatra da je po mnogo čemu i nepovoljnija i jedina ‘pogodnost’ s hrvatske strane je da bi se problem prebacio susjedu.
“Radi se o prostoru koji je geološki vrlo aktivan, gdje imate osim Une, koja je na neka dva kilometra od samog lokaliteta, koja je biser prirodni, i rječicu koja protiče kroz samu kasarnu, dakle imate vrlo intenzivnu dinamiku i površinskih i podzemnih voda na tom prostoru. Tako da je apsolutno nepovoljno s tog aspekta skladištenje nuklearnog otpada”.
Dokument su, kaže, poslali hrvatskoj strani, no dobili su površan odgovor u kojem se prešlo preko činjenica koje su naveli. Ne radi se, kaže, o geomehanički čvrstim stijenama, nego krečnjaku koji propušta vodu, postoje opasnosti od klizišta, odrona, a područje nije ni seizmički stabilno.
“Radi se o gorju koje biomehanički nije stabilizirano, gdje velika prisutnost površinskih i podzemnih voda, o sistemu u kojem se infiltriraju velike količine atmosferskih padavina koje, osim što destabiliziraju masiv, mogu biti prijenosnici eventualno neke kontaminacije veoma brzo – radi se o sistemu u kome bi se distribucija kontaminacije desila jako velikom brzinom i stoga je nepovoljno. Druga stvar, iako je u odnosu na geodetsku kotu rijeke Une ovo odlagalište znatno više, pa stoga neće baš povećanje nivoa vode i plavljenja ovog dijela oko Dvora izravno ugroziti samo odlagalište, međutim čitav taj pad je takav da vode koje prolaze mogu vrlo lako doći u doticaj sa odlagalištem otpada i dovesti do kontaminacije same rijeke Une”.sliku nekakve gore. Te nema gore, to je narodni naziv za to područje”.
Zabrinjava je što, unatoč tome što su neka sela u okolici bila međusobno odsjećena, a Čerkezovac i zbog plavljenja rijeke Žirovac bio okružen vodom te je nepripremljenom i, kako kaže, neupozorenom stanovništvu čamcima dostavljana hrana i osnovne potrepštine od Crvenog križa, nije proglašena elementarna nepogoda.
“Sve naše sumnje skreću na to da je uzrok tome da se ne proglasi Dvor plavnim područjem, vezano da bi se mogao smjestiti nuklearni otpad u vojarni Čerkezovac”, smatra Kolarec.
Nema uvjeta za elementarnu nepogodu
Načelnik općine Nikola Arbutina kaže kako su i u stanju redovnih mjera obrane od poplave – a ova je bila izvanredna – prometno praktički odsječeni i mještani se, navodi, pitaju je li Dvor na Uni uopće u Hrvatskoj.
Iako smatra kako je argumenata protiv skladištenja nuklearnog područja na toj lokaciji puno te da bi područje trebalo proglasiti plavnim, u ovoj situaciji, kaže, nisu bili ispunjeni uvjeti za proglašenje elementarne nepogode.
“Proglašavanje elementarne nepogode po zakonu na inicijativu lokalne samouprave donosi župan. Ali zakonom je točno određeno – da bi se elementarna nepogoda proglasila, odnosno da bi stanovnici i građani dobili odštetu od države, mora biti šteta 20 posto u odnosu na izvorni proračun od prošle godine”, kaže Arbutina.
Budući da je taj proračun iznosio osam milijuna kuna (1,07 milijuna eura), šteta je morala biti više od milijun i 600.000 kuna (215.000 eura) – a nje nije bilo.
Dapače, ističe, ni za katastrofalnih poplava 2014. godine, kada je vodostaj bio rekordan, nije bilo zakonskih uvjeta da se proglasi elementarna nepogoda.
U Dvoru na Uni jak je otpor planu izgradnje skladišta nuklearnog otpada, a činjenica da površinske i podzemne vode često plave, samo je jedan od razloga, iako najvažnijih.
Vodocrpilište 1.000 metara od Čerkezovca
Protivljenja i bojazan od takvog scenarija na visokoj su razini i preko rijeke, u općini Novi Grad, dva kilometra udaljenoj od Čerkezovca.
Problem je u BiH podignut ne samo na razinu entiteta RS-a, nego i na državnu, budući da Hrvatska mora riješiti problem, a kako dogovora sa Slovenijom – s kojom dijeli vlasništvo NE Krško i koja predlaže zajedničko odlagalište u Vrbini blizu Krškog i toka Save prema Zagrebu – već godinama nema, nakon što su odbačene druge solucije, ‘pikira’ na Trgovsku goru.
Mario Crnković iz udruge Green Team iz Novog Grada kaže da su razlozi za brigu u slučaju izgradnje odlagališta brojni.
Radi se, kaže, u prvom redu o strukturi Trgovske gore koja je, kaže, mahom krečnjačkog tipa pa time vodopropusna, s podzemnim vodama i tekstonski aktivnim tlom – bilo da se radi o potresima ili klizištima.
“Zanimljivo je da se o temi klizišta nije mnogo govorilo, izuzemo li komentare onih upućenijih, ali žalost svih nas imali smo priliku uvjeriti se u istinitost tih tvrdnji. Baš na ovom ugroženom području, posljednjih dana su usljed prethodno obilnih padavina zabilježena brojna klizišta, doslovno su ljudi ostajali bez kuća”, kaže Crnković.
Rizike je, navodi, teško poslagati po prioritetu jer svaki od njih, kaže, može značiti fatalne posljedice.
Crnković: Kamioni bez oznaka
“Una je nešto više od 800 metara od ulaza u kompleks kasarne Čerkezovac, dok je vodocrpilište iz koga Novi Grad dobija pitku vodu udaljeno 1.000 metara od ulaza u kompleks – gdje je i namjera da se skladište radioaktivni otpadi. Svaka kontaminacija Une, bilo da je to kroz podzemne vode ili na neki drugi način, bi imala fatalne posljedice za čitavo okruženje – kako po živote ljudi, tako i po kompletan živi svijet”.
I dok u Dvoru kažu kako ne znaju kakva je situacija i što se događa u Čerkezovcu budući da se radi o vojarni, Crnković navodi svjedočenja o kamionima bez oznaka koji su se noćima kretali prema vojarni.
Prema tim svjedočenjima, kaže, nije se radilo o prepoznatljivim vojnim kamionima s vojnim registarskim tablicama, a svjedoci, ističe, ne žele istupati u javnosti.
Problem procedure i izvedbe
Toni Vidan iz hrvatske udruge Zelena akcija kaže kako je najveći problem što odgovorne institucije u Hrvatskoj nisu ni približno provele primjerenu proceduru eventualnog odabira neke lokacije koja bi mogla poslužiti za nisko i srednje radiokativni otpad koji nastaje u Hrvatskoj i njezinoj polovici NE Krško.
“Primjerena procedura bi svakako podrazumijevala da lokalna zajednica bez prisile pristane na jedan takav objekt u svojoj sredini, jer tako rizičan objekt na duži rok je neprihvatljivo smještati na lokaciju za koju općina, pa i županija, ne daju jednim demokratskim procesom, bez prisile, pristanak za takav objekt. To je prerizičan objekt da bi se na silu nametnuo bilo kojoj lokalnoj zajednici. Dodatni problem s lokacijom na Trgovskoj gori je velika blizina, gotovo neposredna blizina granice s BiH – nije u skladu s primjerenom međunarodnom praksom takav objekt smještati tako blizu granice bez sporazuma sa susjednom državom”.
Slovenija se, kaže, odlučila na rješenje da svoju polovicu otpada – ili sav ukoliko bi Hrvatska pristala – skladišti u objektu na samoj lokaciji NE. S okolišnog aspekta to je, smatra, vrlo zabrinjavajuće jer skladištenje u ‘de facto’ vodonosniku Save, u slučaju curenja ili havarije dramatično bi zagadilo cijeli tok Save nizvodno od Krškog. U vezi izgradnje skladišta nuklearnog otpada u Hrvatskoj, vjeruje da kvalitetno izveden objekt može biti sigurno smješten i blizu nekog vodotoka, ali velikim problemom smatra pitanje kvalitete izvedbe.
“Tko danas više u Hrvatskoj vjeruje, ‘ajmo reći nekom imaginarnom prosječnom političaru ili prosječnoj instituciji u Hrvatskoj, da će ta institucija osigurati kvalitetnu izvedbu takvog objekta. Tako da mislim da će odgovorne institucije u Hrvatskoj za rješenje ovog problema zaista morati biti vrlo inovativne i omogućiti maksimalnu transparentnost i nadgledanje cijelog projekta lokalnom stanovništvu, ukoliko uopće želi dobiti ikakav pristanak lokalnog stanovništva za takav objekt”.
“Činjenica je i da je područje zabranjeno za pristup, a lično sam imao priliku i čuti svjedočenje osobe koja je određeno vrijeme provela u Čerkezovcu, te je njegovo iskustvo i mene dovelo u sumnju – šta se to u stvari skladišti u tim objektima. Sva ta saznanja, kombinovana sa arogancijom onih koji zastupaju nastojanje za skladištenje radioaktivnih otpada na to područje, kao i nemali dio oboljenja od karcinoma, dovode do ogromne zabrinutosti”, kaže Crnković.
Zbog svega je pokrenuta inicijativa o zaštiti Parka prirode Una. Kako kažu u Općini Novi Grad, upućene su brojne inicijative prema republičkim i tijelima na razini BiH da se poduzmu aktivnosti kako bi se spriječila izgradnja skladišta nuklearnog otpada.
Zaštita donjeg toka Une
Na sjednici radne grupe formirane na razini Vlade RS-a s ciljem koordinacije s radom institucija RS-a, FBiH, Brčko distrikta i lokalnih vlasti te praćenja stanja, predloženo je da institucije RS i FBiH u skladu sa zakonskim propisima pokrenu postupak zaštite donjeg toka rijeke Une u kategoriji parka prirode.
“Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju pokrenulo je postupak proglašavanja prethodne zaštite područja rijeke Une, uzimajući u obzir činjenice da postoji opasnost da će područje rijeke Une biti ozbiljno ugroženo u vezi sa planiranom izgradnjom odlagališta radioaktivnog i istrošenog nuklearnog goriva na lokaciji Trgovska gora”, kažu u općini Novi Grad.
Kažu kako je odluka Hrvatske da uopće razmatra tu lokaciju više nego apsurdna.
“Dok se jedne strane tvrdi da bi odlagalište u blizini vodotokova Save ugrozilo živote stanovnika Zagreba i okoline, s druge strane tvrde da bi odlagalište na Trgovskoj gori bilo potpuno bezbjedno po zdravlje stanovništva s obje strane granice”.
Ističu kako rizik po zdravlje ne bi snosili samo stanovnici Dvora, već svi stanovnici općina u BiH u slivu rijeke Une i Sane, a radi se o stotinama tisuća ljudi koji se vodom opskrbljuju iz Une.
Novi Grad: Rješenje jedino na razini država
Navodeći nepovoljne karakteristike područja Trgovske gore – poput vodopropusnih stijena, činjenice da se radi o trusnom području s jakim vertikalnim i horizontalnim rasjedima, podložnom klizištima, ispresijecanom velikim brojem potoka, rječica i izvora te podzemnim vodama – smatraju da je šansa za nastanak katastrofe velika, a ne mala, kako su definirali oni koji Čerkezovac smatraju pogodnom lokacijom.
“Imajući u vidu poplave koje u posljednje vrijeme pogađaju ovo područje, mišljenja smo da se time dodatno povećavaju i rizici u slučaju deponovanja RAO na Trgovskoj gori. Naime, nivo podzemnih voda je u direktnoj vezi sa visinom vodostaja rijeka, količinom i intenzitetom padavina, te ukoliko uzmemo u obzir da podzemne vode izbijaju sve češće i sve veći broj klizišta na ovom području, suvišno je objašnjavati razloge za strah stanovništva u slivu Une”.
Zaključuju kako je, budući da Hrvatska do sada nije uzimala u obzir protivljenje stanovništva zainteresiranih područja Hrvatske i BiH, rješenje problema moguće jedino na razini dviju država.
