Noćas je pucano na Ferhat-pašinu džamiju u Banjaluci. To jeste varvarski čin, kako policja navodi, pojedinaca u alkoholisanom stanju. Ali, to je najmanje varvarski čin nekoga koga je alkohol “preuzeo”. Pa se postavlja onako ljudsko pitanje: Zašto alkolizirani pojedinci nisu pucali u neku od mnogobrojnih pravoslavnih crkava, zašto nisu pucali u Banski dvor ili lokalnu stanicu policije?
Kako je to dobri anacionalni građanin banjalučki, koji nema nekakvih ksenofobnih afiniteta i koji je sasvim potaman svima, uperio pištolj put Ferhadije i opalio? Nije mu se omaklo, sigurno!
Kada neko, a to je predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik, stalno ponavlja kako je džamija mjesto sa koga se “arlauče”, kada priča nastrane priče o padanju vrijednosti nekretnina u Banjaluci zato što se nalaze u blizini džamija sa kojih se “arlauče”, kada sve to pominje u najgledanijoj političkoj tabloid-emisiji u Srbiji, onda je direktno odgovoran za ispaljene hice u Ferhadiju. Ovi meci su, da se razumijemo, materijalna verifikacija Dodikovih misli i riječi.
Otvoreni profašistički akt
Jer, šta očekivati od pripitog plebsa nadopingovanog Dodikovim predizbornim nacionalizmom do li barem “utješnog” pucnja u muslimanski vjerski objekat, kojim se dokazuje “lojalnost Velikom vođi” i njegovoj politici. Da budemo do kraja iskreni, ovdje se radi o otvorenom profašističkom aktu, upravo zato što ga je stvorio i porodio sistem, a ne neki pijani pojedinac.
I to je tako oduvijek. Ne treba ići dalje od ponosne mučenice Ferhadije, koja, iako je jedna od najljepših ne samo vjerskih objekata u Bosni i Hercegovini, pamti svoje potpuno razaranje u maju 1993. godine. A ti rušitelji su isti oni koji su po pozvanju i poslanju Radovana Karadžića i lokalnih srBskih otaca u Banjaluci samo isporučili mržnju u srednjevjekovnu ljepoticu. Njihov eksploziv, kao i jutrošnji metak, tek je produžena ruka “dobroćudnog plebsa”, koji ispunjava mantre svojih nacionalih otaca.
Problem, ali baš problem, nije samo u konstataciji da je riječ o ur-fašizmu. Konstatcija je poprilično impotentna stvar. Problem je što je predizborno bildanje mišića i mitomanija koja je uništavala sve pred sobom i dovela do rata i genocida u prvoj polovini dvedesetih jednaka u uncu ovoj. A o tome ponajviše trebaju razmišljati oni kojima je ezan “arlaukanje”, oni koji vode za sobom stotine hiljada poslušnika koji bi da ućutkaju to “aralukanje”.
A kad se puca na Ferhadiju? U vrijeme obilježavanja najvećeg islamskog praznika. U zoru novih izbora. Pa se onda samo slijep i gluh čovjek, pored očiju i ušiju, može baviti ovim kao “slučajnim aktom”.
‘Međunarodni’ će opet izraziti zabrinutost
Neko će reći: Pa imamo mi i međunarodnu zajednicu, valjda će uraditi nešto. I hoće, sigurno. Žurno će izraziti zabirnutost. Osobe koje su pucale su sklonjene od međunarodne zajednice, a huškači, ili huškač? Pa oni ubiru političke poene. Potpuno legalno, nekažnjeno i po zakonu. Na žalost i sramotu svih nas. Pa onda i ne čudi izjava Osman ef. Kozlića, koji veli da je svaki pucanj u krugu od 100 metara oko Ferhadije napad na tu džamiju. A bio je efendija Kozlić do neba strpljiv. Čak nije niti izlazio u javnost prije zvaničnog saopštenja.
Ono što se znalo i što piše u saopštenju je sljedeće: “Službenici Policijske uprave Banjaluka lišili su slobode A.K. (1977) i A.B. (1983), oba iz Banjauke, zbog postojanja osnova sumnje da su istog dana oko 02:50 sati, u Banjaluci, u Ulici Kralja Petra I Karađorđevića, ispred ugostiteljskog objekta, ispalili hitac iz vatrenog oružja.” Najprostije rečeno: mladi ljudi su nekih 20 metara od Ferhadije lokali svu noć, a onda su pucali u pravcu džamije.
“Muftijstvo banjalučko najoštrije osuđuje ovaj vandalski čin, koji se može okarakterisati kao teroristički, jer se radi o pucanju na jednu od najznačajnijih džamija na Balkanu, banjalučku Ferhadiju, i to trećeg dana velikog muslimanskog praznika, Kurban-bajrama”, saopštilo je Muftijstvo banjalučko.
I, šta nam je svima raditi? Pozvati na smirivanje strasti, na civiliziranost, na ljudskost i pravnu državu. U redu. Ali, ko će ispraviti retroaktvine Dodikove riječi od prije mjesec dana? Ko će i kako će reći tom čovjeku da se zaustavi, da prestane sa ponižavanjem, demoniziranjem i majornizacijom preostalih Bošnjaka u Banjaluci? Ko je ta sila, kada već nema zakona i pravde, koja će direktno pozvati Dodika na odgvornost? Nema je, i to je poražavajuće.
Svaki metak put ka izbornoj pobjedi
Jer, boli Dodika donji dio leđa za doslovno ubistvene posljedice sopstvenih riječi. U Banajaluci on sastavlja žalopojke što bh. vlasti nisu pustile u zemlju nekakvog ruskog pisca poluteroristu i egzibicionistu sa ratišta ukrajinskih. Nema tu ni trunke empatije za bošnjačko stanovništvo pod ovakvim okolnostima. A da zlo bude veće, baš će pucanj u Ferhadiju biti dodatni talir, onaj žeton koji će uvećati Dodikove izborne šanse.
I zato bi nekažnjavanje nalogodavaca i pospješitelja napada, a u ovom slučaju je to direktno Dodik i režim mu, bila potpuna kapitulacija i pravne države, i države Bosne i Hercegovine kao takve. Ako prođe Dodikov pokušaj atentata na jedan od najljepših kulturnih spomenika naše zemlje, proći će doslovno sve.
Ferhadija u svojim korjenima, u svojim temeljima, na žalost, ima potvrdu za ovo.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
