Opći okvirni sporazum za mir u BiH koji je potpisan u Parizu priznaje tri zvanična jezika u BiH – bosanski, srpski i hrvatski. Ustavno i elementarno pravo svih građana BiH je da imenuju svoj jezik, ali neki se više vole baviti smišljanjem naziva za tuđi. “Bošnjački jezik” je jedini termin koji mediji i političari iz RS-u koriste za bosanski jezik.
Isti termin je i službeni naziv za bosanski jezik u nekim kantonima u FBiH. Sve to je, kao i obično, prouzrokovalo burne reakcije – podsjećanje i pozivanje.
“OHR neprestano podsjeća vlasti da Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, koji je potpisan u Parizu, sadrži tekstove Sporazuma na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, pri čemu je svaki od tih tekstova jednako autentičan. Sukladno tome, Mirovni sporazum priznaje tri zvanična jezika u BiH – bosanski, srpski i hrvatski. Osim toga, Upravni odbor Vijeća za provedbu mira (PIC) je bio jasan, prihvatajući odluku Ustavnog suda BiH prema kojoj konstitutivni narodi i ostali imaju ustavno pravo da imenuju svoj jezik te pozvao sve nivoe vlasti da priznaju ovo pravo jednako svim konstitutivnim narodima i ostalima. U FBiH, kantonalne ustave treba uskladiti s Ustavom FBiH u pogledu statusa svih konstitutivnih naroda i njihovih jezika”, kazali su za Klix.ba iz Ureda visokog predstavnika u BiH.
Iz Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca ističu da je bosanski jezik jezik Bošnjaka, ali i svih građana BiH koji su se opredijelili za bosanski identitet te da je to historijska i naučna istina i nepobitna činjenica, o čemu su organizovali i niz tribina na kojima su učestvovali lingvisti, historičari i filozofi.
“Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca je nevladina organizacija koja je više puta u prethodnih nekoliko godina javnim saopćenjima reagirala na neustavne zabrane i onemogućavanje korištenja, kao i nepriznavanje bosanskog jezika u RS-u. Vijeće je u protekloj godini organiziralo tribinu u Regionalnom odboru Vijeća Srednje Podrinje koje obuhvata općine Vlasenica, Milići, Bratunac, Zvornik i Srebrenica i tom prilikom delegacija Vijeća je posjetila i načelnika općine Zvornik sa zahtjevom da se Bošnjacima omogući da koriste svoj bosanski jezik”, kazali su nam iz VKBI-ja.
Ističu da Vijeće nije u mogućnosti poduzimati nikakve mjere i aktivnosti po pitanju zabranjivanja negiranja bosanskog jezika, jer su za to nadležne institucije države, odnosno državni organi uprave, kao i pravosudne institucije. Smatraju da resorna ministarstva i instituti za jezik nisu dovoljno pažnje posvetili “necivilizacijskom činu da se jezik jednog naroda negira na najprimitivniji način”.
“Njihov cilj je da negiranjem bosanskog jezika negiraju državnost Bosne i Hercegovine kao suverene i nezavisne države i bošnjačkog naroda kao historijskog naroda koji je živio i živi na prostorima jugoistočne Evrope, u zemlji Bosni, od srednjeg vijeka do danas. Apsurd je da je bosanski jezik priznat i da se izučava u školstvu u Srbiji (Novopazarskoj regiji – Sandžaku), a zabranjuje u matici, dijelu BiH koji se naziva Republika Srpska. Proces negiranja bosanskog jezika u BiH će se završiti kada se konačno porazi velikosrpski ideološki koncept na Balkanu”, smatraju u VKBI-ju.
Ističu da je termin “bošnjački jezik” politička konstrukcija i da kao takva nikada neće zamijeniti bosanski jezik.
“Bosanski jezik etabliran je kao notorna historijska činjenica. Ovu tezu potvrđuje i popis stanovništva koji je obavljen 2013. godine, na kojem se gotovo 53 posto stanovništva izjasnilo da im je maternji jezik bosanski, od čega 50,1 posto Bošnjaka. S obzirom na to da je popis obavljen u skladu s metodologijom EUROSTAT-a i pod monitoringom njihovih komisija, neoboriva je činjenica da je bosanski jezik jedan od jezika koji se govori u Evropi i da je pod tim nazivom ‘evidentiran’ u evropskim statističkim institucijama. Ovdje leži i odgovor na primitivizme i šovinizme koji dolaze iz dijela političkih oligarhija u RS. Negiranje bosanskog jezika je sasvim jasno izgubljena bitka svih negatora BiH, bosanskog identiteta i bosanskog jezika”, zaključuju iz VKBI-ja.
Ipak, paralelno se u manjem bh. entitetu planski sve češće koristi termin “bošnjački jezik” i od toga ne odustaju ni političari ni institucije tog entiteta. Dugoročno, insistiranje na ponavljanju takvih stavova je zabrinjavajuće, a naročito ako nema konkretne reakcije i smislenog odgovora na očite provokacije u smislu negiranja bosanskog jezika.
Da se političari iz RS-a ne osvrću na tribine i podsjećanja, kao i da ne strahuju od mogućih sankcija, dokaz su i drugi neustavni termini poput “zajedničke institucije” za Parlamentarnu skupštinu BiH, “federalno Sarajevo” i “takozvana Armija RBiH” koji se redovno koriste u manjem bh. entitetu. No, nadležnim institucijama to očito ne predstavlja problem. Međutim, predstavlja djeci iz Konjević Polja, Kotorskog, Zvornika i Vrbanjaca koji već godinama vode bitku za izučavanje bosanskog jezika i nacionalne grupe predmeta. Njima predstavlja problem jer im se nameće, jer im se krši pravo na jezik i pravo na obrazovanje, a pri tome ih niko ne štiti.
