Turbeta iz osmanskog perioda, koja su do danas sačuvana u Bosni i Hercegovini, imaju veliko historijsko, ali i religijsko značenje. Bihać je, uz Travnik, grad koji ima nekoliko turbeta, a najznačajnije je svakako ono u centru, smješteno uz Crkvu sv. Ante Padovanskog, nad ostacima nekadašnjih gradskih bedema.
Niko ne zna kad je ono tačno izgrađeno, a postoji više verzija o tome ko ga je podigao. Prema jednoj, turbe je dao sagraditi Mehmed-paša Bišćević, koji je bio bihaćki beg i upravitelj cijele Bihaćke krajine.
Ugledna porodica
Prema predanjima, kuća Mehmed-paše nalazila se uz kapetanovu kulu, a njegova majka je na mjestu gdje se danas nalazi turbe, vidjela dva plamena vatre i svjetlost. Nakon što je to ispričala Mehmed-paši, on je naredio da se na tom mjestu podigne turbe.
– Svjetlost iz zemlje, dva nura, nedvojbeno su, prema vjerovanju muslimana, ukazivala na to da su na tom mjestu poginula dva borca i da su kod Boga počašćeni kao šehidi. Dugo je ovaj mauzolej čuvao stražar sa puškom. Turbe su obnovili članovi ugledne porodice Hustanbegović, ali i predstavnici osmanske vlasti nakon odlaska Mehmed-paše Bišćevića iz Bihaća 1851. godine – navodi historičar Fikret Midžić.
Prema drugoj verziji, turbe je 1886. izgrađeno od drveta, a četiri godine poslije austrijske vlasti su ga srušile i odmah potom podigle novo, od tesanog kamena. Turbe – mauzolej u Bihaću proglašen je 2006. godine nacionalnim spomenikom BiH.
Opkoljen grad
Uz ovo, poznato je i turbe braće Šabanović u Založju. Napad austrougarske vojske na Bihać počeo je 7. septembra 1878. godine i trajao je do 18. septembra, kad su Austrijanci uspjeli opkoliti veći dio grada i sutradan su ga osvojili. Dvojica hrabrih mladića, braća Šabanović, dala su živote za odbranu Bihaća, sukobivši se s neprijateljem. Narodna predaja kaže da su se, iako su bili mrtvi, nastavili kretati da bi naposljetku pali i na tom mjestu su i ukopani. Poslije je tu podiguto turbe.
Prema predajama, neko je, kad je vidio mezare braće Šabanović, primijetio da se radi o posebnim ljudima i tako je rođena ideja o gradnji turbeta.
Hadžijina želja
Turbe braće Šabanović održavao je jedan stari hadžija, koji je imao želju da, kad preseli, bude ukopan pored dvojice mladića. Želja mu je ispunjena. Turbe, koje je bilo dotrajalo i nagrizao ga je zuib vremena, obnovljeno je nakon završetka posljednjeg rata.
(Izvor: Avaz.ba)
