“Kapiten jednog teškog vremena” autobiografija je jednog od najvažnjih fudbalera u historiji reprezentacije Bosne i Hercegovoine – Vlatka Glavaša. Knjiga o prvom nebošnjaku koji je zaigrao za našu reprezentaciju promovisana je u mostarskom Centru za kulturu.
Glavaš je ovom prilikom kazao kako ti prvi koraci u stvaranju našeg nacionalnog tima imaju posebnu važnost kad danas vidimo u šta je reprezentacija izrasla, da prve generacije nisu to mogle ni sanjati.
“Tada je bilo nerealno i razmišljati da ćemo danas imati igrače koji će vrijediti stotine miliona. Bilo je to teško vrijeme, najteže za našu zemlju. Mi koji smo bili vani poslom, nismo se mogli boriti, ali smo željeli promovisati državu iz koje dolazimo. Željeli smo da ispod mog imena, Kodrinog i ostalih piše Bosna i Hercegovina”, kazao je emotivno Glavaš.
Vlatko Glavaš je jednom prilikom kazao kako nije bilo jednostavno u tom periodu da jedan Vlatko iz Bugojna prihvati da igra za BiH, jer je sam prvi nebošnjak koji je igrao za reprezentaciju, ali da se sutra ponovo rodi, opet bi to napravio.
“Svi koji su rođeni u Bosni i Hercegovini trebaju da igraju za Bosnu i Hercegovinu, ja sam tu barijeru prvi probio. Prvi sam nemusliman koji je igrao za reprezentaciju, a poslije su igrali i igraju mnogi. Kasnije sam bio i trener u reprezentaciji, tad su igrali i Srbi, to je dokaz da je vrijedilo. Ipak, imao sam tada puno problema, a posebno moji roditelji koji su živjeli u Bugojnu”, kazao je Glavaš.
Glavaš nam je kazao da je biti kapiten svoje države, neponovljiv osjećaj, ostvarenje svih želja i privilegija koju je teško zamisliti.
“Samo obući dres svoje države, nešto što sanja tri i po miliona ljudi je ogromno, pa biti kapiten, trener, nepojmljivo”, zaključio je Glavaš.
O knjizi je govorio i profesor Slavo Kukić, koji je kazao kako je sama knjiga vrlo pitka i da se lako čita, ali da ona ima svoju ozbiljnu težinu.
“To što je Vlatko Glavaš radio devedesetih godina, ravno je herojskom podvigu. Odbiti tada poziv Hrvatske nogometne reprezentacije, a odazvati se na poziv selektora reprezentacije BiH, za čovjeka Hrvata, nije bilo ni malo jednostavno. To je on osjatio na svojoj vlastitoj koži, a osjetila je njegova porodica koja je proglašena naionalnim izdajnicima”, kazao je Kukić.
Kukić kazao kako se vrijeme od tih devedestih nije mnogo promijenilo, da momci i djevojke koji su vrhunski u nekom sportu igraju za reprezentacije susjednih država, što je indikator jednog stanja. Iako je rat bio prije dvadeset i kusur godina, od rata se nismo mnogo odmakli.
klix.ba
