U Njemačkoj, suprotno mišljenju u našoj regijiu, cvjeta prevarantski biznis kad je u pitanju pronalazak stalnog posla.
Desetine hiljuda ljudi s prostora bivše Jugoslavije zapravo rade na crno u Njemačkoj i, dok su neki toga svjesni, a drugi vjeruju da ih čeka bolja budućnost, svi su zapravo prevareni za novac.
Rekli su mu da samo uplati 200 eura za mjesečni smještaj i o svom trošku dođe u Špiegelau, bavarsko mjesto blizu tromeđe s Austrijom i Češkom. Obećana mu je i soba samo za njega, dozvola za rad i posao u struci, odnosno – mala gastarbajterska utopija. Dino Mehić (pseudonim), IT stručnjak iz BiH povjerovao im je i istinu otkrio na najteži način.
Čim je stigao u Špiegelau, shvatio je da je bio žrtva prilično jeftine prevare, jer je zajedno s pedesetak ljudi iz Hrvatske, Srbije i BiH, morao dijeliti desetak soba. Dobio je svoj ležaj, ali mu je renta sad odjednom skočila na 500 eura te mu je rečeno da se mora odreći i 15 posto primanja od svake plaće na “sređivanje papira”.
Ubrzo je shvatio da ga ne čeka nikakva IT tvrtka, već crnčenje na građevinskim poslovima. Kap koja je prelila čašu i bila signal za povratak u BiH bio je pokušaj agenata koji su ga i namamili u Njemačku da mu oduzmu pasoš.
Sve to Dino je ispričao za Deutsche Welle, pod uvjetom da se ne otkrije njegov pravi identitet. Otud i ime Dino Mehić. Razlog je očit i jasan, jer je rad na crno, makar i jedan dan, kršenje zakona koje se u Njemačkoj može kazniti zatvorom ili zabranom ulaska u šengensku zonu .
Prevario ga prijatelj
Naredna priča prevarenog gastarbajtera stiže iz Valjeva. Naime, otamo dolazi Darko Sekulić (26), koji ne skriva svoj identitet, već sudski želi istjerati pravdu.
Njega je pak prevario kućni prijatelj, koji ga je pozvao u kompaniju Sluger u Mariboru, odakle je dalje otišao u Graz radeći za tu kompaniju. Radio je, kaže, na fasadama zgrada i spavao u kontejneru s više radnika i uz 50 eura sedmično za hranu.
“Nismo imali ugovor, nešto smo popunjavali u kompaniji, ali ko zna što je to bilo”, kaže.
Kad je potrošio i novac koji je sa sobom donio iz Srbije kao rezervu, više nije razmišljao i vratio se kući, ali sad bez novca. Preko Facebooka su mu se javila još devetorica prevarenih radnika u istoj kompaniji, pa je Darko odlučio tužiti kompaniju Sluger. Dobio je i prijetnje ubistvom, te da će ga se prijaviti za rad na crno.
Krivične prijave podnio je u Valjevu i Mariboru. “Tjerat ću to do kraja, neću ih pusititi ni za što na svijetu. Imam svjedoke koji su bili, koji su radili”, kaže.
Masovna pojava, a žrtve su građani iz balkanske čekaonice EU
Sličnu priču ima i Goran Zrnić. Neinformiranost radnika glavni je adut onih koji se predstavljaju kao “agenti” ili “posrednici”, često na društvenim mrežama. Svi oni po dolasku na rad u drugu zemlju dobivaju krivotvorene potvrde da su prijavljeni u zdravstveni sistem, u ovom slučaju Slovenije.
Riječ je o masovnoj pojavi, a prema dostupnim internim podacima njemačke carine do kojih je došao list Die Welt i na koje se poziva Deutsche Welle, u 2017. godini pokrenuto je 65.755 postupaka protiv ilegalnih radnika.
Među deset zemalja koje su glavni izvor radnika na crno nalaze se zemlje iz balkanske čekaonice EU: Albanija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Kosovo i Crna Gora.
Uhvaćeni radnici najčešće ne znaju šta napraviti, jer niti znaju jezik, niti što im je činiti. Klasična je mjera protjerivanje iz Njemačke. Ako i imaju neke falsificirane papire, onda ih carina predaje policiji i čeka ih krivična prijava, prenosi Dnevnik.hr.
