Brojni profesori u Tuzlanskom kantonu još uvijek ne znaju hoće li biti angažirani u nekoj od škola jer konkursne procedure nisu završene. Anel Kovačević, profesor Engleskog jezika aplicirao je u 40 škola te obavio 38 razgovora.
On već deset godina izlazi na konkurse jer je u Tuzlanskom kantonu obrazovna politika takva da profesori svake godine iznova moraju aplicirati za posao pa neki od njih po dvadeset godina učestvuju na konkursima
Anel je za Fokus.ba ispričao i kako izgledaju razgovori s direktorima škola.
„Imam različita iskustva, ali ja se borim s tim tako što se bavim muzikom kako ne bih skroz pukao. Prema mom iskustvu i iskustvu mnogih mojih kolega ondje gdje imamo najugodnije razgovore rezultati budu najgori, odnosno dobijemo najgore ocjene. Prije je bilo više šikaniranja kroz pitanja: koje su dimenzije dnevnika; koliki je promjer pečata… na šta smo odgovarali davno stručnim komisijama kada smo polagali stručni ispit.
Sada kada su vidjeli da imaju diskreciono pravo da formiraju liste kandidata prema njihovom ili stranačkom nahođenju večina tih komisija ipak ispoštuje preporuku ministra da se kandidati tretiraju kao ljudska bića. Eto, tako da ove godine nisam imao loša iskustva kao prethodnih godina. Ali sam zato doživio stresove kada sam vidio rezultate konkursa.“
Anel Kovačević još uvijek ne zna ni u kojoj će školi raditi kao ni u kojoj općini u Tuzlanskom kantonu. Boji se da će normu uspjeti ispuniti tek ako bude radio u tri škole. „Već deset godina nisam doživio da kao profesor uđem prvi dan školske godine u učionicu među učenike. Što je nagore učenici su ovdje već naviknuti na takav obrazovni proces. U jednoj srednjoj školi djeci uopće nije neobićno što im je jedan došla jedna profesorica, drugi dan sam došao ja, a za pet dana će im doći neko treći. Njima je to petnaesti ili dvadeseti nastavnik u toku školovanja s obzirom da u srednje škole već pristižu đaci koji su imali Engleski jezik od prvog razreda.“
Anel kaže da se profesori nadaju da konkursna procedura ne može biti gora od prethodne godine. Međutim i sada su se uvjerili da ipak može.
„Ove godine smo opet poslani na neko novo dno i zaista više nikome ne vjerujem. Svaki novi ministar najavljuje da će se nešto promijeniti na bolje. Danas kažu jedno, sutra urade drugo. Zaista više nikome ne vjerujem niti me takve izjave uopće više dotiču.“
Razočaranja mladih profesora sve su izraženija kaže nam Anel zbog čega mnogi odustaju od svoje profesije.
„Mene je sada najviše razočarala spoznaja da u kancelarijama pojedinih direktora sjede profesori koji su istaknuti članovi partija i kreiraju bodove svojim kolegama koje će, kada ne bude njihova stranka na vlasti, ponovo tapšati po ramenima i pitati za pomoć. Takve kolege uđu u kancelariju direktora i kažu mu koliko će koji od nas dobiti bodova.“
Zanimljiv je podatak da su u mnogim školama u TK na pozicije direktora postavljeni profesori koji nemaju uopće stalni angažman u školi u kojoj su direktori, a ovdje je javna tajna da direktore imenuju upravo stranke.
„Ja bih to razumio u ovom apsurdistanu da dođe predsjednik stranke pa izvrši pritisak na direktora, ali da član nekog općinskog odbora stranke dođe kod direktora u kancelariju i naređuje mu šta će raditi to još nisam vidio, do ove godine.“
Ove godine smo opet poslani na neko novo dno i zaista više nikome ne vjerujem. Svaki novi ministar najavljuje da će se nešto promijeniti na bolje. Danas kažu jedno, sutra urade drugo
Anel Kovačević je jedan od rijetkih aktivista koji javno ukazuje na slabosti obrazovanja u Tuzlanskom kantonu. Na naše pitanje zašto je u večini slučajeva usamljen kaže da ni sam ne zna.
„Čak sam nekim svojim kolegama rekao da moj aktivizam nikada nije utjecao na neke konkurse. Sjećam se da sam jednu školsku godinu dao 200 posto od sebe angažmana i da su djeca bila divna i mnogo toga smo zajedno napravili. Nakon toga sam loše ocjenjen na razgovoru dok u drugoj školi u kojoj sam primao razne prijetnje, jer sam objavio određene nečasne radnje, sam dobio osam bodova. Mislim da kolege nemaju razloga živjeti u strahu jer ti direktori i stranački aktivisti sigurno nemaju hrabrosti ni upola koliko mi. Moje iskustvo je takvo da sam najsigurniji od osobe koja mi prijeti.“
Činjenica je također u Tuzlanskom kantonu da školske odbore koji biraju direktore škola imenuju političke stranke te da je politika koja se vodi unutar stranaka kreatorica obrazovanja ovdje.
„Zato mnoge moje kolege danas rade u kafićima i kopirnicama. I ja svake godine razmišljam da odem u drugom pravcu i stalno pratim šta se nudi na tržištu. Ove godine sam čak konkurisao za posao u turističkoj agenciji. Mi profesori nemamo ovdje nikakvu zaštitu čak ni od Sindikata obrazovanja. Vjerujte da dobri kafići daju bolju sigurnost uposlenicima pa vrlo često i bolju platu nego što je ova na budžetu.“
Profesori u Tuzlanskom kantonu ističu da se u večini slučajeva konkursne procedure krše, ali posljedice za to niko ne snosi jer inspekcije još uvijek nisu pratile na koji način je koji profesor uposlen u određenu školu.
