Četiri puta uzastopni gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović danas će doći u Bihać i sastaće se sa gradonačelnikom Šuhretom Fazlićem.
U najavi događaja nisu navedeni povod posjete niti predmet razgovora, ali je sasvim sigurno da gradonačelnik Imamović istovremeno promovira svoju inicijativu za Ukidanje srednjih nivoa Vlasti, odnosno kantonalne Skupštine i Vlade.
Kako je to moguće bez problema učiniti i koje bi sve koristi ovi građani desetak kantona napokon imali, čitajte u tekstu inicijative gradonačelnika Imamovića.
Kako se može promijeniti Ustav Federacije BiH
Građani BiH postali su taocima armije poslanika i ministara, koji postoje zahvaljujući paradoksalnom pravnom sistemu, koji se mora mijenjati: ovo je prijedlog gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića koji je kao autorski tekst objavljen u jučerašnjem izdanju Oslobođenja.
Niti jedna država na planeti nema toliki broj poslanika, premijera i ministara, pa se to mora mijenjati. Građani, dakle, žele promjenu, a nacionalističke političke elite žele zadržavanje postojećeg stanja radi zadržavanja svog položaja. U nedostatku političke snage koja će pokazati izlaz i ka tom izlazu povesti građane, nacionalisti, dosljedni svom karakteru, situaciju zaoštravaju i ovih dana, više nego prije, veoma drsko potenciraju različitosti, uz rušenje jedinstva, tako da smo dopuštanjem takve politike, dovedeni u veliku političku krizu. Ljudi, ponovo, ne govore o svom boljem životu, nego strahuju od rata.
Nacionalisti, evo, više od dvije decenije nakon rata, nastavljaju sa svojim maksimalističkim ciljevima, koji prijete da unište budućnost ove države i svih njenih građana. Njihova moć i neprikosnovenost zasnivaju se na činjenici da svojoj stranačkoj vojsci nude veliki broj političkih funkcija, što je omogućeno izuzetno složenim pravnim sistemom ove zemlje. Umjesto nekadašnje jedne državne vlasti, danas imamo čak trinaest državnih i paradržavnih nivoa vlasti, sa armijom poslanika, ministara, doministara, direktora, upravnih i nadzornih odbora, agencija… Tvoja stranka pobijedi i ti imaš uhljebljenje.
Republika Srpska je određena karakterom njenoga predsjednika. Prava diktatura. U Federaciji se otišlo u još veću krajnost, jer su građani Federacije postali žrtvama deset lokalnih diktatura, u vidu deset kantona. U kantonima se donose ustavi i zakoni, kojima je dopušteno sve, pa čak i to da se ukidaju autonomije univerziteta, pošto te državice imaju i pravosuđe i policiju, ljudima se pakuju krivični progoni, među građanima je zavladao strah. Nekadašnja moć jedne partije pretvorila se u nedopustivo veliku moć desetak stranaka i njihovih lidera.
Kako oni vladaju?
Globalni model na kojem grade principe svoga rada, vladajuće, nacionalističke stranke zasnovale su na nepovjerenju, mržnji, obmanama, pa čak i prisilama, decenijama tako radeći, nacionalisti su stvorili atmosferu u kojoj je čovjek čovjeku vuk. Krajnje je vrijeme da mijenjamo paradigmu, da građanima pokažemo put na kojem čovjek čovjeku neće biti vuk, nego brat. Krajnje je vrijeme da ujedinimo građane BiH na ideji bratstva i povjerenja među ljudima. Treba nam, dakle, zajednički cilj i zajednički put ka ostvarenju tog cilja.
Građanima, dakle, trebamo ponuditi izmjenu Ustava, a budući Ustav treba biti jednaka sreća za sve njih zajedno. Jeste, ako budemo iskreni, svi građani, svih bh. nacionalnosti, uključujući i manjine, mogu naći zadovoljštinu u novom, humanijem pravnom sistemu.
Izgubljeno je previše vremena u nastojanju da se postigne potpuni konsenzus o izmjeni Dejtonskog ustava BiH. Po nama je, pošto je Ustav Federacije BiH sastavni dio ustavnog sistema BiH, trebalo od početka ići hronološki i to korak po korak. Prvo je trebalo mijenjati Ustav nastao iz Vašingtonskog sporazuma 1994. godine, pa tek onda razmišljati i o Ustavu nastalom iz Dejtonskog mirovnog ugovora 1995. Pošto Ustav Federacije BiH, predstavlja VIŠE od 50% ustavnog sistema BiH, izmjenom Ustava FBiH, promijenili bismo VIŠE od 50% ustavnog sistema BiH. Ako bi ovaj korak bio uspješan, i ako bi tim korakom nepovjerenje i mržnja bili zamijenjeni povjerenjem i bratstvom, odledili bi se odnosi u cijeloj BiH, možda čak i u cijeloj regiji. Osim toga, vjerujemo da bi radikalna izmjena Ustava FBiH snažno otkočila proces ustavnih promjena, koje pojedini politički lideri više ne bi mogli zaustaviti. Pošto bi adekvatna izmjena Ustava FBiH, uz ukidanje kantona, bitno ojačala Federaciju BiH, njena snaga, razvijenost i efikasnost ojačale bi integrirajuće faktore u BiH.
Dakle, izmjena Ustava Federacije BiH i korištenje ove izmjene za ukidanje kantona, kao država u državi, neophodno je potrebno za jačanje Bosne i Hercegovine, za bolji život svih građana u gradovima i općinama Federacije BiH, za funkcionalniju državu, koja bi omogućila efikasnije ostvarivanje cilja ekonomski održivog razvoja i kvalitetnijeg života građana. Federacija ima 142 ministra, 142 sekretara ministarstava, više od 300 pomoćnika ministara, oko 300 savjetnika, čak 11 premijera i nekoliko stotina poslanika.
Federacija ima 35 vanbuždetskih fondova (1 penzioni, 11 fondova zapošljavanja, 11 zdravstvenih fondova, 11 fondova za ceste i jedan Fond za autoceste). Postojanje kantona dovelo je do toga da gradovi i općine FBiH iz PDV-a imaju najmanji prihod u Evropi (u FBiH je to 8,5%, u RS-u 18,5%, a evropski prosjek je od 20 do 35%). Želimo da budžet FBiH bude duplo veći, da umjesto 35 vanbudžetskih fondova imamo pet takvih fondova, čime bi uštede u oblasti za koje su fondovi osnovani bile višemilionske. Želimo da građani u općinama iz PDV-a dobijaju duplo više sredstava, što bi omogućilo brži razvoj općina i gradova. Ovdje bismo dugo mogli nabrajati nesreće prouzrokovane postojanjem kantona kao država i koristi koje bi svi imali za slučaj ukidanja kantona kao država u državi BiH.
U svakoj raspravi poput ove, pred nas se ispriječi skepticizam i odustajanje od ove ideje, mnogo prije nego što dođemo u priliku da dokažemo svoje stavove. Svi načelnici općina, bez obzira na njihovu nacionalnu ili partijsku pripadnost, kao i svi građani koje oni zastupaju, jednoglasni su u želji za ukidanjem kantona kao država. Bez obzira na toliki nivo konsenzusa među načelnicima, u svakom pokušaju otvaranja dijaloga na ovu temu, javlja se skepticizam. Ko to i kako ignoriše volju građana svih ili skoro svih općina i gradova FBiH? Svaka ozbiljnija analiza pokazaće da su Ustavom Federacije BiH i na njemu zasnovanom pravnom sistemu diskriminirani Srbi, Hrvati, Bošnjaci i ostali. Ako predložimo izmjene Ustava Federacije BiH u kojem se ukida diskriminacija svih, ko to može zaustaviti?
Situacija je slična sa vanbudžetskim fondovima. Kantonalni vanbudžetski fondovi su autonomni, ali su u kantonima sa malim brojem stanovnika toliko mali, da ne mogu izvršiti ni minimum funkcije prema građanima, radi čega su osnovani. Dakle, svima, pa i Hrvatima, “isplatila” bi se centralizacija sredstava (budžeta i vanbudžetskih fondova) na nivou FBiH, pod uslovom da dovoljan broj predstavnika Hrvata učestvuje u odlučivanju o tim sredstvima, kao i pod uslovom da sjedišta tih fondova, po primjeru Njemačke, budu u različitim gradovima i općinama FBiH. Osim toga, kada bi u budžetu svake općine bilo duplo više sredstava i daleko više nadležnosti nego do sada, bilo bi duplo bolje građanima svake općine, pa i građanima u općina u kojima su u većini Hrvati.
Eventualnom centralizacijom vanbudžetskih fondova (da ih umjesto 35 bude samo 5), uz poštovanje ravnopravne nacionalne i regionalne zastupljenosti u organima odlučivanja u ovim fondovima, ravnopravnog rasporeda sjedišta tih fondova u FBiH, postigle bi se višemilionske uštede, a fondovi bi mogli zadovoljiti i izjednačiti daleko više prava građana svih nacionalnosti, pa i Hrvata, nego do sada. Kada su u pitanju Hrvati, treba imati u vidu da se radi o najmalobrojnijem konstitutivnom narodu u BiH, koji opravdano strahuje od preglasavanja od Bošnjaka i Srba, kojih je daleko više. Zato mislimo da je pravi trenutak da se Hrvatima, kao konstitutivnom narodu, u novom Ustavu Federacije BiH ponudi više garancija za ravnopravnu nacionalnu i regionalnu zastupljenost u federalnim organima, pod uslovom da pristanu na ukidanje kantona kao država, što je jedini put za realizaciju cilja u interesu svih nas.
Skoro sve što sam rekao za Hrvate, mislim i u vezi sa Srbima u FBiH, kojima je položaj još gori nego položaj Hrvata. Srbi su konstitutivni narod u FBiH, a to ne pokazuju strukture vlada i parlamenata u 11 “država” u FBiH. Krajnje je vrijeme da se i taj problem riješi na odgovarajući način, kao što bi trebao da se riješi i problem prava svih onih koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jedne od tri konstitutivne nacije. Pa ko bi se onda mogao opirati ovom prijedlogu? Oni koji od ovakvog uređenja, koje finansira armiju stranačkih funkcionera, imaju najviše koristi.
Stabilni budžeti
U mnoštvu vlada, parlamenata i fondova u FBiH, najviše je Bošnjaka, a unutar Bošnjaka, najviše onih iz SDA. Oni promjenom Ustava FBiH gube pozicije, njihovi budžetski korisnici gube prihode i zato je realno očekivati da će najveći otpor ovakvoj promjeni biti pružen od SDA. Otpor bi mogli pružati i uposlenici u kantonalnim administracijama. Treba im kazati da bi uposlenici u oblasti pravosuđa, zdravstva, obrazovanja i policije primali plate iz Federacije, odnosno grada ili općine (osnovno školstvo, neke inspekcije), umjesto iz budžeta kantona. Svi oni zajedno bili bi u povoljnijem položaju nego sada, zato što bi se “naslonili” na stabilnije budžete od sadašnjih kantonalnih. Osim toga, ako je neko u vladu TK-a došao iz Čelića, on će se, sa poslovima npr. osnovnog obrazovanja, vratiti u Čelić. Pri tome će se, naravno, jedan broj uposlenih pokazati viškom, ali vrijeme je da se i smanjenjem broja zaposlenih u administraciji da doprinos rasterećenju privrede.
Prijedlog je jednostavan:
1. Zadržati kantone kao ustavnu kategoriju i kao teritorije. Time bi se izbjegle rasprave o granicama, teritorijama i sl.
2. Ukinuti zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast u kantonima i skoro sve dosadašnje nadležnosti kantona rasporediti između federalnog i lokalnog nivoa vlasti. Sudska vlast, policija, visoko obrazovanje itd. išli bi na nivo Federacije, osnovno obrazovanje, odgovarajuće inspekcije i sl. na nivo općine itd.
3. Trideset i pet vanbudžetskih fondova treba svesti na pet federalnih vanbudžetskih fondova i umjesto 35 upravnih odbora, prema tome, imati pet upravnih odbora, u kojima bi Ustavom bila zagarantovana ravnopravna nacionalna i regionalna zastupljenost svih članova upravljačke strukture tih fondova. Dakle, svaki od 10 kantona morao bi imate svoje predstavnike i sjedišta svih fondova bila bi raspoređena u različite gradove FBiH.
4. Vladu FBiH treba proširiti za najmanje deset ministara za svaki od deset kantona, kao i za onoliki broj ministara koji je potreban da bi se obezbijedila ustavna i zakonska garancija ravnopravne nacionalne i regionalne zastupljenosti unutar vlade.
Krajnji rezultat bio bi u ekonomičnijem i funkcionalnijem uređenju. Budžet Federacije BiH bio bi duplo veći, budžeti gradova i općina duplo veći, a sredstva vanbudžetskih fondova daleko, neuporedivo veća nego danas. Sve to bi oslobodilo dovoljnu količinu sredstava za bolji život građana. Ovakva promjena Ustava Federacije BiH bila bi u funkciji zadovoljavanja svih građana Federacije BiH, bez obzira na to koje su nacionalnosti i bez obzira na to u kojem gradu ili općini žive. Ovakav cilj mogao bi promijeniti paradigmu, mogao bi nas dovesti do neophodnog potrebnog bratstva, umjesto sadašnjeg neprijateljstva, do međusobnog povjerenja, umjesto sadašnjeg nepovjerenja.
