U Mondovoj Azbuci ovog je puta gostovao Robert Prosinečki. Selektor Bosne i Hercegovine komentarisao je mnoge ličnosti, utakmice i pojave, a dotakao se i Edina Džeke, Sarajeva, Željezničara, Nojana Nastića, Ćire Blaževića, Ivice Osima…
– Za ovo kratko vrijeme koliko sam na funkciji selektora, imao sam zadovoljstvo da obavim mnogo razgovora s Edinom Džekom. Prije svega, on je među pet najboljih špiceva na svijetu. I time je dovoljno rečeno. Pored igračkih kvaliteta koji su evidentni, posjeduje sve predispozicije da bude vođa na terenu. Zaista je momak koji zaslužuje sve pohvale i neko od koga zavise naše ambicije u Ligi nacija i kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, rekao je Prosinečki.
Grad Sarajevo je lijep i poseban.
– Nova etapa moje karijere. Vrlo izazovna i zanimljiva. Sarajevo pamtim kao vrlo neugodno gostovanje dok sam bio igrač. Često sam sa Zvezdom ostavljao bodove na Grbavici i Koševu. Možda sam za nijansu bolje partije pružao protiv Željezničara. Odluka da prihvatim selektorski posao poklopila se s mojim razmišljanjem da ova generacija može da napravi pomak. Sušić ih je odveo u Brazil, sada dolaze kvalifikacije za Evropsko prvenstvo i po kvalitetu, bukvalno moramo da budemo na završnom turniru. Sve drugo je neuspjeh.
Slučajno je saznao za Bojana Nastića…
– Bio sam u Bugarskoj kada sam saznao za mogućnost da Bojan obuče dres Bosne i Hercegovine. Moji saradnici su pratili belgijsko prvenstvo zbog Gojka Cimirota koji nastupa za Standard iz Liegea. Nismo toliko obraćali pažnju na Genk. Dobio sam najbolje moguće preporuke za bivšeg beka Vojvodine. Razgovarao sam i sa njim telefonom, odmah je rekao: “Selektore, imam želju i spreman sam“. Meni je to dovoljno. Dobro je imati što jaču konkurenciju za svako mjesto u timu.
Želji je postigao prvi gol u seniorskoj karijeri…
– To se ne zaboravlja. Željo u tom trenutku sa jednim moćnim timom. Bili su na korak od finala Kupa UEFA i mečeva sa Real Madridom. Škrba, Berjan, Baljić, Šabanadžović, Komšić, Verlašević… I tako dalje. Znam i dan danas napamet njihovu postavu. Dinamo te sezone nije bio na nekom visokom nivou, a uspjeli smo da ih dobijemo 2:1. Dao sam gol iz prvog dodira sa loptom. Kasnije sam odigrao još samo 45 minuta protiv tuzlanske Slobode i došlo je do razlaza sa modrima.
