Tačnije, BiH ima nekoliko hiljada pokretnih i nepokretnih spomenika koji su proglašeni od posebnog značaja za državu, a svake godine se broj na listi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH uvećava. Zgrade, mostovi, groblja, brojne crkve, džamije, nekropole stećaka, ostaci srednjovjekovnih gradova, rimskih naselja, prahistorijske gradine, pa čak i javna ljetna kupališta, nalaze se na listi zaštićenih spomenika. Mnogi građani nisu ni svjesni da svakodnevno prolaze pored građevina koje imaju značajnu historijsku i arhitektonsku vrijednost.

– Komisija je do sada donijela 848 odluka odluka o proglašenju pokretnih i nepokretnih dobara nacionalnim spomenikom BiH, ali s obzirom na to da se veliki broj tih odluka odnosi na zaštitu graditeljskih cjelina, historijskih i arheoloških područja te cijelih arhiva i zbirki, pojedinačnih dobara koja su obuhvaćena zaštitom Komisije zapravo je nekoliko hiljada – navode za Faktor iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

S obzirom na to da Bosna i Hercegovina svako malo dobije nove zaštićene spomenike interesovalo nas je šta je potrebno da bi neko dobro bilo proglašeno spomenikom.

– Da bi dobro bilo proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, nužno je da ispunjava jedan od sljedećih kriterija: vremensko određenje dobara (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine), historijska vrijednost (veza građevine, cjeline ili područja sa historijskom ličnošću ili značajnim događajem u historiji), umjetnička i estetska vrijednost (kvalitet obrade, materijala, proporcije, kompozicija, vrijednost detalja, vrijednost konstrukcije), čitljivost (materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim periodima, djelo značajnog umjetnika ili graditelja, svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom periodu…), simbolička i ambijentalna vrijednost, izvornost (oblik i dizajn, materijal i sadržaj, namjena i upotreba, tradicija i tehnike, položaj i smještaj u prostoru, duh i osjećanja, drugi unutarnji i vanjski činitelji), jedinstvenost i reprezentativnost (jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila, vrhunsko umjetničko ili arhitektonsko djelo, djelo vrhunskog umjetnika ili graditelja) i cjelovitost – navode u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, dodajući da dobra nastala nakon 1960. godine samo u izuzetnim prilikama mogu biti proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Među njima su dobra koja su vezana za period II svjetskog rata, kao što su memorijali i spomen kompleksi npr. Partizansko spomen groblje u Mostaru, Spomenik na Makljenu, Spomenik na Šehitlucima u Banjoj Luci, Spomen park Garavice, Šušnjar i drugi.

Pojašnjavaju da svako može podnijeti peticiju Komisiji, te na taj način pokrenuti postupak da se neko dobro proglasi nacionalnim spomenikom.

– Podnošenjem peticije Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika provodi istražni postupak u okviru kojeg se utvrđuju relevantne činjenice u odnosu na predmetno dobro. Nakon završetka postupka, članovi Komisije razmatraju podneseni prijedlog i utvrđeno činjenično stanje te donose pozitivno ili negativnu odluku o proglašenju. Pored peticije, postupak za pokretanje da se dobro proglasi nacionalnim spomenikom može pokrenuti i Komisija za dobra koja su upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika – navode.

Čim se neko dobro proglasi nacionalnim spomenikom, ono počne uživati posebne mjere zaštite.

– Utvrđenim mjerama zaštite propisuju se ograničenja na prostorne zahvate koji se mogu izvoditi na dobru koje je proglašeno nacionalnim spomenikom. Nije dozvoljeno rušenje dobra niti bilo koji drugi radovi osim radova propisanih odlukom. Vlasnik dobra koje je proglašeno nacionalnim spomenikom taokođer nije u mogućnosti graditi novi objekat na predmetnom području niti proširivati postojeći, ukoliko to nije propisano mjerama zaštite – navodi se u propisima Komisije.

Ističe se i da je vlasnik nacionalnog spomenika dužan brižljivo čuvati nacionalni spomenik i održavati ga u skladu sa važećim propisima.

– Vlasnik nacionalnog spomenika ne smije koristiti i upotrebljavati dobro i njegovu neposrednu okolinu u svrhe koje nisu u skladu sa njegovom prirodom, namjenom i značajem, ili ga koristiti na način koji može dovesti do njegovog oštećenja – kažu u Komisiji.

Ukoliko nacionalni spomenik bude uništen, teško oštećen ili izgubi osobine spomenika usljed raznih aktivnosti, uključujući i konzervatorske, restauratorske ili istraživačke radove bez dozvole nadležnog organa, Krivičnim zakonom Federacije BiH utvrđena je kazna zatvora do pet godina, dok je u skladu sa Krivičnim zakonom Republike Srpske za isto djelo previđena kazna do osam godina zatvora.

faktor.ba