Sportski ribolovac iz Bijeljine Ljubiša Jović na periferiji grada, u takozvanim Šljunkarama, upecao je štuku tešku 15-tak kilograma.
Što je još interesantnije, iskusni ribar kaže da ovaj prelijepi ali neiskorišteni lokalitet, krije mnogobrojne kapitalce, a podijelio je i još nekoliko zanimljivih ribolovačkih priča.
Tako nam pripovijeda ribolovac koji ova jezerca, ali i brojna druga mjesta za pecanje odlično poznaje, pa mu treba vjerovati. Sav ozaren kaže da je u predvečerje ovog Miholjskog ljeta imao sreću da uhvati grabljivicu, kapitalca od 15 kilograma.
“Ovdje blizu zaobilaznice oko Bijeljine sam varaličario. Štuke inače nema već 10 dana, zbog niskog vodostaja. Da bi štuka bila aktivna voda treba da bude još metar dublja. Bacali smo udice i kedere kao mamce na sve strane. Mada ja samo varaličarim, baš meni se posrećilo da se ova štuka upeca na varalicu. Bilo je malo teško izvući je, ali sam nekako uspio”.
Ova prelijepa jezerca, nastala izvlačenjem šljunka, do skoro su bila prekrivena smećem. Sada se na sreću održavaju, ali da bi se njihovi turistički, ribolovni i brojni drugi potencijali u potpunosti iskoristili potrebno je još mnogo truda.
U nadi da će neko za to imati sluha, iskusni alas nam priča da voda obiluje kapitalnim primjercima, pa je tako već postala legenda da je som od preko 50, a u ribolovačkim pričama i 100 kg, prevrnuo čamac kojim su se ribari vozili pecajući jezerom.
“Ovdje vidimo često, kada je oblačno vrijeme u predvečerje, i zna to cijela Bijeljina, dva tostolobika od više od 2 metra. Ne znamo težinu, ali ih lijepo možemo vidjeti kako plivaju, pogotovo sa polaroidnim naočarima”, kaže Jović.
Pored brojnih labudova koji su se ovdje nastanili u posljednje vrijeme, babuški i šarana od više od 20 kg, nakon poplava voda je u ova jezerca donijela i drinsku ribu, kao što je klen, a neko je izvačio čak i po kojeg bucova.
