Uprava Kantonalne bolnice, koja se zbog stradanja u požaru već tri godine obnavlja, fokus rada stavila je na donacije, a ne na liječenje građana.
Nedavno je jedna siromašna stanovnica iz Velike Kladuše imala biopsiju, a nakon toga i operaciju karcinoma na dojci u Kantonalnoj bolnici u Bihaću. Pretpostavlja se da je i ona, kao i mnogi drugi pacijenti, možda i dala kovertu, ali desio se problem veći, zbog kojeg neki doktori više nisu mogli šutjeti.
Rekla-kazala
– Po medicinskoj dokumentaciji, dijagnosticirani tumor je trebalo odstraniti, a dojku ostaviti. Dogodilo se upravo suprotno, dojka odstranjena, tumor ostao. I nikom ništa!?, upozorio je doktor Dževad Durmišević, patolog i sudski vještak, u ime grupice ljekara u pismu poslanom lokalnim medijima.
Drugi slučaj koji se navodi poznat je i sudu, u predmetu protiv doktora koji je angažirao utjerivača dugova sa dosjeom, u slučaju kriminala sa dobavljačem ortopedskih pomagala za Kanton. Taj doktor vraćen je na posao.
Navodi dalje primjere.
– Svi se sjećamo malog Benjamina Redžepovića koji je umro nakon banalnog zahvata na krajnicima; ili smrti 24-godišnjeg Elvira Harbaša kada je ujutro nađen mrtav u krevetu zbog preloma natkoljenične kosti. Dežurnog hirurga nije se smjelo probuditi! Ubrzo poslije tog slučaja, doktor se ispalio negdje na Bliski istok, navodi Durmišević.
Potražili smo i komentar na drugoj strani, od direktora bolnice dr. Smaila Derviševića.
– Nama ništa nije službeno stiglo, u smislu žalbe ili stvari Tužilaštva, tako da na to neću ni odgovarati jer je u domenu rekla-kazala, odgovorio nam je direktor bolnice.
Ipak, javna pritužba koja je obišla portale bila je propraćena i sa zvaničnim dokumentima, vještačenjima i nalazima koji potkrepljuju neke od ovih tvrdnji.
Umjesto razjašnjenja, stigla su nova pisma pritužbi na javašluk u Kantonalnoj bolnici.
– Ja, otac i suprug Jasmin Mujadžić, nastanjen u Cazinu, želim vam ispričati svoju tužnu priču. Dvadeset osmog augusta 2016. trebao mi je biti najveći dan očekujući dijete u svom životu, ali taj dan mi je postao pakao zahvaljujući nemaru dežurnog doktora i sestre. Doktor je rekao sestri da mi supruga primi koktel-injekciju zbog puknuća vodenjaka, navodno, to sad svaka trudnica prima. Ta se injekcija dobije bez ikakvih upozorenja na nuspojave. Sestra naređuje volonterki da napravi taj koktel-injekciju i ona uzima tu injekciju i baca je, kaže ne valja! Ona uzima da napravi drugu i ta joj ispada iz ruku i razbije se i tek treću injekciju smućka pod histerijom i da je supruzi koja je stajala, što nikako nije smjela učiniti u tom položaju. U roku od pet minuta supruga mi pada u analitički šok i u tom svemu se desio i porod, gdje je beba Mia oživljavana, jer joj je mozak ostao bez kisika 20 minuta. Pitam se zašto je došlo do toga da mi je supruga jedva ostala živa, a beba Mia trajni invalid!? I zašto dr. O. B., koji je vodio trudnoću supruzi, nije reagirao? A on je bio na odjelu kad se to sve odigralo, pita se Jasmin u pismu koji itekako ilustruje kako je to postati otac (a kamoli majka) u BiH, državi koju njeni građani masovno napuštaju, a stanovnici USK-a još u tome i prednjače.
Odlazak ljekara
– Problem je i u tome što su se ovi slučajevi koje sam naveo desili u relativno kratkom periodu, šta je tu svega bilo i čega još ima, to je Bogu plakati. Nakon mog istup, i meni su počela stizati razna pisma šta su sve pacijenti doživljavali. Sramota!, kazao nam je doktor Durmišević.
On više ne radi u Kantonalnoj bolnici, dao je otkaz na mjesto načelnika patologije.
Inače, bolnica redovno ostaje bez kvalitetnih doktora, jer ih sve više pronalazi posao u inostranstvu.
/oslobodjenje.ba
