Jedan od najboljih bh. glumaca Emir Hadžihafizbegović bio je gost Pressinga na N1 televiziji.
Hadžihafizbegovićev govor tokom predstave ‘Audicija’ koja je odigrana u beogradskom Sava centru u nekim srbijanskim medijima nazvan je nacionalističkim i uvredljivim za publiku u Beogradu. Zašto?
“Tu se ne radi o publici. Radi se o ksenofobičnim medijima koji mobing na mene vrše zadnjih 10 godina. Ja sam gromoglasnim aplauzom nagrađen u Sava centru. Niko od publike drugačije nije reagovao ni u Novom Sadu, a Novi Sad se desio nakon Beograda. Sve je bilo pripremljeno. Ja da sam govorio “veju veju pahulje, mraz po staklu šara, stiže Nova godina, a odlazi stara” meni je belaj bio pripremljen. Radi se o nečemu što traje u kontinutetu”, izjavio je gost Pressinga.
Hadžihafizbegović je podsjetio da je on u Srbiji dobitnik devet nacionalnih nagrada.
“Ja sam u Srbiji dobijao nagrade iz ruku Petra Kralja, Laze Ristovskog, Mire Banjac, Bojane Maljević… Imam međunarodna priznanja kao najbolji glumac za srbijanske filmove. Dobio sam najveće, i meni najdraže, priznanje – statuu Zorana Radmilovića iz ruku ministra kulture Srbije. Osvajač sam grand prixa u Sopotu, Nišu, Leskovcu kod Bajića. Kada bih se potrudio imam uslove da kao zaslužni građanin tražim državljanstvo Srbije. Kada sam dobio Zlatno lava u Venecij i deset svjetskih nagrada, onda mi je država Hrvatska kao zaslužnom građana od interesa za Hrvatsku dala državljanstvo”, prisjetio se bh. glumac.
On je mišljenja da biti omiljen znači biti prosječan te ispričao početak “mobinga koji se vrši nad njim od strane medija”.
“Prvi mobing od tog medija, čije ime ne želim da spominjem, imao sam kada sam dobio Zorana Radmilovića. Tada su objavili moju veliku sliku iz rata ili agresije na BiH tematizirajući to kao nešto i sa naslovom da borci Armije BiH dobijaju najveće srpske nagrade. Ja sam ih tada nazvao iz Praga i rekao da sam na tu sliku ponosan, da to nije nikakva insajderska slika i da oni nisu otkrili ništa što ja ne govorim javno. Moja zemlja je brutalno napadnuta. Čini mi se da je Haris Silajdžić poslije kraja rata donio Uredbu o amnestiji. Mislim da je svaki vojno sposobni muškarac koji je otišao iz BiH 1992. godine dezerter jer je napadnuta suvereno priznata zemlja. Drugi dio je sljedeći napad na mene kada sam dobio grand prix na Festu kao najbolji glumac. Sutradan je u Politici izašao jedan ksenofobičan članak o tome kako se meni dodjeljuju nagrade i opet flash back na moje učešće u Armiji BiH”, rekao je Hadžihafizbegović.
Gost Pressinga je istakao da je ponosan što je bio dio Armije BiH koja je branila suverenu zemlju od brutalne agresije
“Žao mi je što je jedan dio bosanskih Srba bio izmanipuliran i ušao u velikosrpsku priču. Ja sam desetine puta sjedio sa borcima iz Vojske Republike Srpske i razgovarao. Nađemo se u Banjaluci, Australiji, Americi, na mojim turnejama. Tu je bilo puno izmanipuliranih ljudi. Nisu znali šta rade.”
Na pitanje zašto je napad na njega bio pripremljen, Hadžihafizbegović je odgovorio:
“Zato što se otkrio čovjek koji je bio dio toga. To je Raka Marić. Raka Marić je, po nečijem nalogu ili iz generalnog animoziteta prema meni, napravio tu stvar jer se onako kao mali papak otkrio. On je mom menadžeru u 10 sati navečer rekao kako portali bruje o nečemu što ja nisam izgovorio, a tek je u 9 sati ujutro taj ksenofobični list izbacio informaciju koja je potpuno lažna. To je isto kao kada bih ja sada rekao da dajem intervju za Al Jazeru, a ne za N1.”
Hadžihafizbegović je kazao da njegova frustracija, kada su u pitanju ksenofobični mediji, traje godinama.
“Dobio sam ponude od desetina drugih medija da nešto kažem. Želim se zahvaliti nekim televizijama koje su me zvale i drugim medijima, ali sam se vodio onom Mark Twainovom: “Na kokoške se ne puca iz topova, samo im kažeš iš”. Kada sam dobio poziv, odlučio sam da dođem i da jednom zauvijek s tim fašistima raskrstim.”
Emir Hadžihafizbegović je prilikom gostovanja u Pressingu na N1 televiziji donio i snimak “sporne scene sa predstave u Beogradu”, kako bi publika mogla vidjeti gromoglasni aplauz koji je dobio.
“Neka ljudi vide snimak i kažu šta je tu sporno. Ja sam za to u Beogradu dobio gromoglasan aplauz.”
U medijima su se pojavile informacije i da je dio publike nakon predstave tražio povrat novca.
“Sigurno ste bili u situacijama da morate polemizirati sa glupošću. Jednom sam rekao da kada u jednom društvu argument kao sredstvo komuniciranje pogine i postane beznačajan to društvo putuje u besmisao. Ja se osjećam jako mazohistično što moram odgovarati na ova pitanja, a zapravo imam toliko prijatelja u raznim društvenim segmentima Srbije od vrhunskih sportista, na estradi, ugostitelja… Ja sam u toj zemlji proveo jedan od najsugestivnijih dijelova svog života. Mi smo tamo igrali ovu istu predstavu pred 120.000 ljudi. Pristao sam da dođem, da polemiziram s glupošću, ali neka…”, rekao je glumac.
Na pitanje šta je to uvredljivo u spomenutom govoru za vrijeme predstave, Hadžihafizbegović je odgovorio:
“Ovo je toliko snažna poruka o multikulturalnom životu unutar BiH. Osjećao bih se frustriran da moram živjeti u zemlji u kojoj žive samo muslimani.”
Iz Srbije i Hrvatske stižu poruke da ko god govori o multietničkoj i cjelovitoj BiH u kojoj svi ljudi žive zajedno biva proglašen bh. nacionalistom.
“Tako je. Valjda smeta nekome bosanska širina i zato što nekome smeta ta priča i mentalna matrica na kojoj smo mi odgajani. Ne bih se dobro osjećao u zemlji u kojoj žive samo muslimani. Ja sam odrastao i na Branku Ćopiću i na Šopu, na Mati Lovraku, Andriću, Meši, Krleži, Kišu, Ranku Marinkoviću, Crnjanskom… Ja sam odrastao kraj katoličke i pravoslavne crkve. To je komparativna prednost koju valjda majmuni ne mogu da shvate. Pošti majmuni to ne mogu da shvate, svaka priča o multikulturalnoj Bosni se dočekuje na nož, kao što se i Jugoslavija raspala zato što je neka sintetička struktura remetila planove nakon Titove smrti o Velikoj Srbiji. Cijela ova priča dolazi upravo iz onih krugova i hvala Bogu da je eufemizam za neke medije koji su bitni i važni, a koji ovo nisu propratili na takav ksenofibičan i fašistički način”, smatra Hadžihafizbegović.
Gost Pressinga je kazao da stalno dobija podršku iz Srbije. Također je kazao da je provjerio da li je iko od publike tražio povrat novca nakon predstave.
“Ne da sam dobio podršku iz Srbije, ona je konstantna s obzirom da je ovo peti-šesti put da se ovi fašistički mediji sa mnom obračunavaju. Kada sam rekao da je to bilo brižno pripremljeno, isti taj čovjek Raka Marić je rekao da su ljudi dolazili na info pult da vrate novac i mi smo provjerili to. Niko nikada nije došao na taj info pult da se vrati novac.”
Hadžihafizbegović smatra da je cilj bio prekinuti turneju jedne uspješne predstave.
“Mislili su da nećemo nastaviti u Novi Sad. Ja sam imao i prijeteće poruke u mobitelu, ali nisam htio da to spašavam nekim policijskim javljanjima. Rekao sam ekipi da idemo odigrati Novi Sad. Otišli smo tamo pred 3.000 ljudi i nije bilo jednostavno izaći. Ali isti tekst, ista priča, ista predstava, ovacije, 3.000 ljudi me vraćalo tri-četiri puta na bis.”
Bh. glumac je istakao da tekst u kojem se veliča multikulturalni život u BiH smeta fašistima.
“I fašistima u Srbiji i fašistima u BiH i fašistima sa raznih strana. Mi nastavljamo ovu istu predstavu igrati u Srbiji u februaru i ja nemam nikakvog ni straha. Ovo je njima problem. Nije im problem što im se najveća sportska ikona Duda Ivković oprašta u Atini, a ne u Beogradu. Nije im problem što jedan od najboljih evropskih redatelja Kokan Mladenović sa svojom predstavom ne može ući Beogradu. Tim medijima govorim, a ne Srbiji.”
Hadžihafizbegović je kazao da je Srbija jedna ozbiljna zemlja sa mnogo čestitih ljudi.
“Ali zlo je aktivno, a dobro je pasivno. Ovo zlo koje je mene napalo, nije ih sramota što jedan moralni, sportski i ljudski svjetionik Duško Vujošević tamo doživljava hajku, zatim Nikola Kojo, Sergej Trifunović i najbolji beogradski glumci također trpe mobing ovih fašističkih medija. Ova vrsta Aparthejda, ova vrsta segregacije i linča koji na mene otvoren istjerali su me na čistinu i otvorili 24-satni lov na mene”, zaključio je gost Pressinga na N1 televiziji.
