Plan Evropske unije je da u svoje članstvo primi šest država: Bosnu i Hercegovinu, Albaniju, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju ali i Kosovo, piše Financial Times. Glavni razlog za takav potez Brisela je taj što Balkan služi kao glavni “teren” preko kog se na hiljade migranata domogne tla Evropske unije.

Kako se navodi u Financial Timesu”, strategi EU strahuju da Rusija opasno širi svoju zonu uticaja, upravo na području gdje tradicionalno već ima saveznike.

Primijećeno je, navodi list, da je Moskva počela cinično da komentira obećanja koja EU daje zemljama Zapadnog Balkana u vezi članstva, namećući sebe kao “alternativu”.

– Značajan broj građana, naime, u regionu vjeruje da se njihova zemlja nikada neće priključiti EU – izjavio je Florian Bieber, stručnjak za jugoistočnu Evropu pri Univerzitetu Grac.

Novi plan Brisela će biti predstavljen Evropskoj komisiji upravo 6. februara, kada bi EU trebalo, prema ranijim najavama, da predstavi svoj plan za Zapadni Balkan. Očekuje se da će novi plan biti usvojen.

Rok za “veliko proširenje EU” je datum koji je već pominjan u srpskoj javnosti kao okvir do kog bi Srbija trebalo da bude primljena u EU, a to je 2025. Mnogi pak smatraju da je to preambiciozno, ali EU diplomate navode da je to itekako potrebno, kako bi se “učvrstila veza između Brisela i država nastalih raspadom SFRJ”.

Jedan EU diplomata koji zagovara proširenje Unije rekao je listu da “ta šestorka nije van EU, već da su oni već unutra i da su potrebni Briselu”. Također, prema njegovim riječima 2025. je okvir, koji je podložan promjenama.

Kako ističe Financial Times, pomenuta šestorka ipak će morati, prije konačnog prijema u EU, da definitivno riješi sva otvorena pitanja koja postoje već godinama, kao i probleme korupcije. U tom smislu najbliže dostizanju cilja 2025. su Srbija i Crna Gora.

List još podsjeća i da su Bugarska, koja trenutno predsjedava EU, ali i Austrija koja će je naslijediti, kao svoje prioritete odredile upravo proširenje EU na Zapadni Balkan.

Financial Times ocjenjuje da su “ipak ”zamor od proširenja” nakon finansijske krize iz 2008. i dužničkih problema eurozone, kao i glas Ujedinjenog Kraljevstva, koje je ranije zagovaralo proširenje, za izlazak iz EU, bacili sumnju na tu perspektivu”.