Dragan Bursać / Izetbegović i 9.000 softbalija "u napadu" na Srbe

Posve je to čudesna priča o najnovijem napadu na Republiku Srpsku. Niste je čuli?

“Dobro obaviješteni izvori”, a to su u ovom slučaju srbijanske Večernje novosti, saopštile su kako lično Bakir Izetbegović ilegalno obučava paravojne snage. Pazite, nije to bilo kakav medij, to je “eminentni beogradski list”, na čijem čelu je Milorad Vučelić, udarna medijska pesnica režima Slobodana Miloševića.

Piše: Dragan Bursać za Al Jazeeru

Koliko je taj čovjek bitan za kreiranje gebelsovskog medijskog neba nad Balkanom devedesetih, svjedoči i studija Tužilaštva za ratne zločine Srbije iz 2011. godine pod nazivom “Reči i nedela – Prizivanje ili podsticanje na ratne zločine u medijima u Srbiji 1991. – 1992. godine”.

Pa se pod V.D. palicom Vučelića zapatio diletantski tekst u kojem stoji da je obuku prošlo više od devet hiljada mladih Bošnjaka, da je njih pet hiljada već zadužilo uniformu i oružje, i da streljanje vježbaju u specijalno izgrađenim streljanama. Dodaje se i da je Bakir Izetbegović imao nekakav tajni sastanak na Jablaničkom jezeru sa ratnim oficirmima nekadašnje Armije BiH.

Osim sastanka, sve je, naravno “supertajno”, “superskriveno”, i sve ukazuje na mogući frontalni napad zlih Bošnjaka, vjerovatno mudžahedina novopečenih po nevinom srpskom življu.

Istraživači beogradskih Novosti, otrkirli su tako citiram: “Ilegalna vojna obuka, van sistema Oružanih snaga BiH, sprovođena je pod velom delovanja više nevladinih organizacija i udruženja. U plan vojne obuke uključeno je i više streljačkih klubova, koji su, prema obaveštajnim podacima, i osnovani samo u tom cilju. Korišćenju pešadijskog naoružanja mladi Bošnjaci su, od sedam do 12 dana, obučavani u streljanama i na poligonima u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Bihaću, Bužimu, Maglaju i Živinicama.”
Ove i ovakve ratne ili priče koje uvode u rat mogu izazvati jezu, zabrinutost i pozvati strane bezbjedonosne službe na opreznost. Osim što imaju jednu falinku. Riječ je o lažnoj vijesti.

Laži i glad za ratom

Zapravo, toliko je lažna da je tragikomična. U svijetu bi bila komična, a u balkanskom buretu baruta je ratnohuškačka i zna se počesto završiti tragičnim ishodom za šta je Vučelić stari maher.

Nema nikakvih paravojnih formacija, nema nikakvih specijalaca, vojnika, komandosa i ko zna čega. Riječ je o airsoftu, sportu najsličnijem paintballu. No, Rubikon medijski je pređen, kocka je bačena i jedna informativna crna pahulja je već napravila medijsku histeriju u manjem bh. entitetu.

Jer, to je taj podvižnički mentalitet, pa ako nešto stiže iz Beograda, onda je neupitno tačno. Nisu se lokalni mediji iz entiteta Republika Srpska, sjetili i potrudili da primjerice odu do Cazina, da upoznaju momke iz Airsoft kluba “Crna munja”, da popričaju sa njima, da se informišu o ovom sportu, da upoznaju pravila, da vide kako se on igra, razvija, koliko dugo postoji u BiH, da pogledaju slične klubove u regionu, ali i u istoj toj Republici Srpskoj.

Jer da jesu, pa ne bi (valjda) nevine ljude zazivali paravojnim formacijama niti bi njihovo djelovanje bilo kako povezali sa Bakirom Izetbegovićem. Da su se novinari u RS-u, malo zainteresovali, saznali bi prije puštanja u etar informacije suludog naslova “Sprema li Izetbegović paravojne snage?”, velim saznali bi da je Airsoft klub “Crna munja” osnovan 2010. godine i da je od prvog dana otvoren za javnost.

Saznali bi tako novinari, npr. banjalučke Alternative televizije, koji su plasirali ovu vijest na bh. medijsko nebo, da svaki obični građanin, novinar i bilo ko drugi, može u svakom trenutku dobiti bilo kakvu informaciju o ovom i svakom drugom klubu. Saznali bi i da je svaka njihova aktivnost isključivo javna. Saznali bi da se svaki trening ili sportski turnir uredno najavljuje nadležnim ministarstvima unutrašnjih poslova i bez problema se održava godinama.

Bacanje medijskog napalma po ljudima

Vidite, saznati se može svašta ako se hoće. Samo to počesto nije u skladu sa ratnohuškačkim uređivačkim politikama i senzacionalizmom, koji je u svjetlu izricanja presude posljednjim haaškim osuđenicima, zapravo, bacanje napalma u vatru i najozbiljnije ratno huškanje.

Pa tako dolazimo do ratnim lešinarima nemilih istina. Ne postoje nikakve paravojne formacije, a mjesta i toponimi su zapravo tereni na kojima rekreativci upražnjavaju sport i sportske akrivnosti.

A, gdje su istine, tu su i pitanja.

Kako je moguće da cazinski klub koji je osnovan 2010, ili klub “Spartan” iz Maglaja, koji je osnovan još ranije, 2008. godine, postaju tek danas “paravojne formacije”?

Ima tu još jedan, možda i veći problem. Kako je moguće da klubovi koji se bave identičnim sportom u entitetu Republika Srpska ili Srbiji nisu paravojne formacije, a eto ovi u Federaciji BiH jesu?
I na koncu, treba citirati Predsjednika Saveza airsoftera Federacije Bosne i Hercegovine Dženisa Imširovića, koji u izjavi za portal Klix kaže: “Naši klubovi redovno učestvuju na susretima u Hrvatskoj i Srbiji i to bez ijednog problema ili incidenta, kao i kada ti klubovi dolaze kod nas u goste na susrete.”

To bi onda zdrav razum, koji je pročitao “provjerene vijesti” beogradskih Večernjih mogao da upita, jesu li se bošnjačke paravojne formacije već infiltrirale na teritoriju susjednih država?

Dobro, sve su to pitanja zdravog razuma, a Vučelić i njegova ekipa, kao i mediji u RS-u, koji su bez provjere krenuli u medijsku hajku i širenje panike i nisu na strani logike i zdravog razuma u ovakvim situacijama.

Kad je loš san preči od normalne jave

Jer tako prokleto dobro izgleda vlažni san bivših arhitekata rata u regionu po kojem 9.000 bošnjačkih paramilitanata sve sa najnovijm oružjem u najpotentnijoj dobi od 18 do 35 godina atakuje na gorepomenutu srpsku nejač, u vječito nepravednoj “belosvetskoj antisrpskoj zaveri”, kako je krstiše početkom devedestih beogradske ratne arhitekte.

Kad ono tamo, nije nego. Plastične kuglice. Klubovi. Rekreativci. Paintball i slični adrenalinski sportovi. Kako to samo grozno zvuči huškačima ratnim.

Pa na kraju sasvim spokojno treba reći i medijima i narodu. Braćo Srbi, Airsoft je simulacijski sport, sličan paintballu, u kojem se upotrebljavaju replike oružja, koje izbacuju kuglice od plastike promjera šest do osam milimetara i ne služi za rušenje entiteta Republika Srpska, nego za đipanje na otvorenom u cilju izbacivanja stresa i negativne energije.

Related posts