Selektor Hrvatske Zlatko Dalić trenutno je jedna od najtraženijih osoba na Balkanu, a hrvatski mediji su napravili nekoliko intervjua s njim. Dalić je pričao o svemu, najavio je da bi mogao i otići. Poput Zinedinea Zidanea, na vrhuncu. Naglasio je da se zahvaljuje cijeloj Bosni i Hercegovini na podršci, a ne samo sunarodnjacima. I ponovio: “Morali smo osvojiti zlato”.
Još uvijek nije odlučio, ali Dalić ozbiljno razmišlja o odlasku s kormila. Najveći faktor koji ga može spriječiti u tome jeste emocija naroda koji ga je dočekao po povratku iz Rusije.
“Sada je idealan trenutak da odem! Odluku sam donio još poslije Amerike, sa svojom porodicom, i ta odluka je u meni. Ali, dolaskom u Zagreb, kada sam vidio onaj doček, tu svoju odluku moram preispitati. Zbog tih običnih ljudi, koji su mi najvažniji, zbog tih emocija… Pitam se: imam li ja sada pravo te ljude iznevjeriti?”, kazao je Dalić u intervjuu za Večernji list.
U velikom intervjuu za Jutarnji list dotakao se podrške koju je dobio iz BiH i napomenuo da žali što se nije zahvalio cijeloj BiH, nego samo sunarodnjacima.
“Svi su navijali za nas, nikome u Bosni i Hercegovini pritom nije smetao ovaj ili onaj pjevač. Vidim slike transparenata iz Bihaća, piše ‘Hvala Hrvatska’. Hvala svima vama koji ste nas podržavali”, rekao je Dalić novinaru Jutarnjeg.
Njegov put ka svjetskom srebru nije bio lagan, posao selektora počeo je mnogo teško. Trpio je sve i svašta, opisuje Dalić u intervjuu za 24.sata.hr.
“Jedini cilj mi je bio SP, prešao sam preko nekih stvari preko kojih inače nikad ne bih prešao. Šutio sam, trpio u sebi, trpio sam stvari koje nikad ne bih prešutio. Neovisan sam, ali Hrvatska mi je san. Prešao sam preko nekih stvari, ali nisam zaboravio. Pa, stručni štab sam slagao četiri mjeseca! To je prva stvar. Druga stvar, u Americi me nakon Perua smjenjuju, zovu telefonom i smjenjuju. Nasreću, bilo je pametnih ljudi koji su to zaustavili. Puno je tih stvari… Neko nešto kaže, odmah se pišu saopćenja, a mene napadaju, niko me ne brani. Ne trebaju mene braniti, branit ću se sam. Ali ne smijem dopustiti da me opet smjenjuju, preozbiljan sam čovjek da se neko sa mnom igra. Šuker je prema meni izuzetan, uvijek je pitao kako ovaj, onaj… Rekao je samo: ‘To je tvoje i radi’. I njemu kapa do poda. Ali ne govorim o njemu, nego o ljudima pored njega. Mora HNS zaštititi selektora. To me pogodilo. Nisam reagirao jer sam imao krajnji cilj. Već poslije Amerike sam rekao to je to. Ali ostavit ću vremena da razmislim. Isključivo ću ja odlučiti, niko drugi. Zvao sam igrače, oni su moja porodica”, emotivno govori Dalić.
Po pitanju eventualnog odlaska s klupe reprezentacije, paralelu je povukao sa Zidaneom koji je nakon tri uzastopne osvojene Lige prvaka napustio Real Madrid.
“Znate, najbolje je otići kad ste na vrhuncu, otići ću, pa ću se vratiti… I tu kapa dolje Zidaneu koji je otišao nakon osvojene tri Lige prvaka zaredom. Još ću dobro razmisliti. Nisam na vagi, odlučio sam, ali nakon ovoga slavlja moram opet odlučiti. Ne mogu raditi ako znam da me smjenjuju nakon prvog poraza i da zovu okolo, da nemam pojma. Nije to slučajno išlo… I nakon Grčke su me smjenjivali, bilo je deset ljudi okolo koji su to čuli, a niko nije reagirao. Više znam nego što pojedini ljudi misle, znam da su zvali igrače nakon poraza od Perua. Ali nije to važno sad… Da je moglo biti bolje, moglo je. Ako mi neko prijeti, radi ovako, onako, smjenjuje me, što mi to treba? Hajde, pitam vas, što mi to treba? Ne držim figu u džepu, želim reći što mislim. Najidealnije je da sad odem pa se jednom vratim”, kazao je selektor Hrvatske.
Iako je Hrvatska otišla dalje nego ikad ranije, Dalić ne može prežaliti poraz u finalu Mundijala od Francuske (4:2).
“Nisam bio sretan poslije finala, još žalim za tim. Hrvatska je morala biti svjetski prvak, morala! Nisam se veselio u avionu, ali kad sam vidio feštu, bilo mi je malo lakše. Ali ostaje žal, morali smo biti svjetski prvaci… Bili smo bolji, presudio je penal koji se ne svira u finalu. Pet puta se sudac vraćao na kameru, ako nisi siguran to ne sviraš. I to nas je dotuklo, nismo se imali snage vratiti. Nikad neću prežaliti finale, to će mi cijeli život biti u glavi, ali Hrvatska je svjetski prvak”, poručuje Dalić.
Nezaobilazna tema bilo je pojavljivanje Marka Perkovića Thompsona i pjesme koje su se pjevale.
“Devedeset posto ljudi pjeva ‘Lijepa li si’ i sad će pet posto onih kojima smeta odlučivati? E, pa nećete! Igrači su rekli mi hoćemo tu pjesmu i ta pjesma će biti. I sad da tih pet posto pišu protiv nas? Mi kad krenemo na stadion, u autobusu svira ‘Lijepa li si’. I što je tu loše? Domovina, ljubav, emocija, država, jedinstvo, sloga… Dođem u svlačionicu, prije izlaska na teren, trešti ‘Lijepa li si’. I unutra je naboj. Završi utakmica, pobijedimo, opet to pjevamo. U čemu je tu problem? A ovih pet posto koji hoće nas preobratiti, neka pati kome smeta. I nek’ pate. A da će meni odlučivati s kim ću i kako slaviti? E, nećete gospodo. Ne odlučujem ja šta će ti ljudi na svojim zabavama slušati. Ne odgovara vam? Pa nemojte doći na trg. Ali poštujte tuđe. Mi nismo slali negativne poruke. Emocija, ljubav. I sad nam neko to želi uzeti. E, pa nećete. Ni meni, ni igračima”, govori Dalić.
Kaže da je pred finale imao najmirniju noć, a da najvećim testom smatra meč protiv Danske.
“Najmirnija noć. Spavao sam najbolje. Prije Danske je moj sastanak s igračima trajao minutu, a to je bila najteža utakmica. Danska je bila najveći test. Jer ako izgubimo, šta smo napravili? Ništa. Šta bi nam značile tri pobjede u grupi. Ništa. I još primimo gol u prvoj minuti. Uoči utakmice sam ih pozvao i rekao: ‘Dečki, ovo je vaša utakmica, vi mene ne trebate’. Pokazao sam im video naših golova, slavlja i video hrvatske vojske… I to je bilo to. I kad smo kod Danske, naš minus je Danska. Bio sam sretan kad sam saznao da neće igrati Larsen, njega je maknuo iz tima. Vidim nema ga u timu, kažem – super. Uđe drugi i ubije nas iz auta. Nismo se pripremili za taj dugi aut”, prisjeća se.
Nakon finalne utakmice i poraza od Francuske, Daliću se naklonio Paul Pogba. I poklonio mu dres.
“Pogba je došao i dao mi ruku, rekao mi je da smo velika ekipa. Sreo me kasnije u hodniku i donio mi dres. Iznenadio me, ali sam ponosan. Jer kad ti protivnik oda priznanje, to je onda to. Francuzi su prvaci, ali nisu bili bolji od nas. Bilo je dosta emotivno. Inače, plakao sam nakon Rusije, nisam izdržao. Puno je bilo stresa, inače uvijek imam kontrolu, ali tad sam je izgubio”, otkrio je Dalić.
