Najveće unutarstranačke bitke pred svake izbore u svim strankama se vode za što bolje pozicioniranje na izbornoj listi, koja garantira ulazak u parlamente. Osim redovnih listi, postoje i kompezacijske liste koje sastavljaju stranke, a koje neće doći pred birače 7. oktobra, već služe za raspodjelu mandata nakon prebrojanih glasova.
Ove godine je krajnji rok svim strankama da predaju redovne stranačke liste do 9. jula, koje će Centralna izborna komisija (CIK) ovjeriti do 3. augusta. Međutim, ono što građani manje znaju jeste postojanje tzv. kompenzacijskih listi, koje služe za balansiranje shodno osvojenim glasovima stranaka u izbornim jedinicama, ali su isto tako i osiguranje stranačkim pojedincima da sigurno, bez obzira na broj glasova uđu u parlamente.
S obzirom da su u fokusu redovne stranačke kandidatske liste, koje se svim biračima podijele prilikom glasanja, priča o kompenzacijskim, a ništa manje bitnim listama ostane u drugom planu. A kompenzacijske liste su često ključne kod raspodjele mandata.
“Kompenzacijske liste se koriste tamo gdje se razaspu stranački glasovi po izbornim jedinicama, odnosno gdje određene političke partije koje su prešle izborni prag zbog nedovoljnog broja mandata u nekoj izbornoj jedinici ne dobiju redovni mandat. Onda kada se npr saberu glasovi te stranke po entitetima i ako su zakinuti za mandate jer je bilo manje mandata u nekoj izbornoj jedinici onda se njima daju kompenzacijskih mandati”, kazao je za Klix.ba Dario Jovanović iz Kolaicije “Pod lupom”.
Prednosti i mane
Kompenzacijske liste su korisne jer osiguravaju:
– Pravedniji sistem raspodjele mandata po političkim subjektima – uzimaju „rasute glasove“ po izbornim jedinicama i političkim subjektima, te doprinose da svi dobiju što je više moguće srazmjeran broj mandata u odnosu na ukupan broj osvojenih glasova na izborima, na nivou entiteta.
– S obzirom da se obavezne kvote manje zastupljenog spola odnose i na kompenzacijske liste, one nerijetko doprinose i većoj zastupljenosti žena u parlamentima na različitim nivoima.
S druge strane, kompenzacijske liste mogu imati i manje pozitivne strane:
– Nerijetko služe kao instrument dodatnog osiguranja da će pojedini kandidati na izborima dobiti mandat i ako ne dobiju dovoljan broj glasova na redovnim kandidatskim listama tj. ne dobiju dovoljnu podršku građana birača.
“U prošlosti smo imali slučajeve da su pojedini nosioci na kandidatskim listama također nosioci na kompenzacijskim listama, što je jasan znak da pojedini kandidati za svaki slučaj pokušavaju obezbijediti mandat kroz kompenzacijske liste ukoliko izostane podrška građana za njih. S tim u vezi, izborni legitimitet poslanika koji su dobili mandat kroz kompenzacijske liste može, ali i ne mora s obzirom na postojanje više izbornih jedinica, biti manji od izbornog legitimiteta kojeg imaju poslanici/zastupnici birani na redovnim kandidatskim listama”, izjavio je Jovanović.
Negativna strana je to što ne postoji obaveza podjednake geografske ili etničke zastupljenosti kandidata na njima što može, na primjer, dovesti do toga da svi poslanici birani sa kompenzacijskih listi dolaze iz iste geografske sredine.
Kandidatska lista za kompenzacijske mandate neće se štampati na glasačkom listiću i koristi se samo u svrhu dodjele kompenzacijskih mandata. Za državni parlament strankama iz RS-a pripada pet kompenzacijskih mandata, a strankama iz FBiH sedam.
Za Predstavnički dom Parlamenta FBiH od 98 mandata, između 23 posto i 27 posto otpada na kompenzacijske mandate, a isti omjer je i za Nardonu Skupštinu Republike Srpske.
Da nije kompenzacijske liste u parlamente mnogi ne bi ušli direktnim izborom
Kompenzacijski mandati idu u prilog i manjim i većim strankama.
U gotovo svim prethodnim izborima, konkretno za državni parlament postoje primjeri političara koji u pralament nikada ne bi bili izabrani na osnovu broja osvojenih glasova, da nisu bili i na kompenzacijskim.
“Imate ljude i u državnom parlamentu koji su dobili 10 puta manje glasova jer su prošli s kompenzacijske liste. Legalitet im nije upitan ali jeste legitimitet, jer nije isto kao kod kandidata koji su direktno od građana dobili povjerenje”, kazao je Jovanović.
Dva kandidata koja su dva puta preko kompenzacije ušla u Parlament su Halid Genjac i Saša Magazinović. Genjac je 2006. i 2014. godine u Parlament ušao sa ove liste. Magazinović je prvi put, 2006. godine u Parlament ušao sa 5.206 glasova. Na prošlim izborima imao je duplo manje.
Zanimljiv je primjer SDS-ove Aleksandre Pandurević. Ona je prvi put u Parlament ušla sa manje od 3.000 glasova. Na narednim izborima osvojila je 24 hiljade više i direktno osvojila mandat.
