Prema jednoj takvoj, koja se u narodu i dan danas prepričava, nastanak krajiških starih gradova vezuje se za jednog bogataša koji se zvao Dobriša i imao je tri kćerke – Biku, Soku i Vranu.
Bio je dobar čovjek i narod ga je zbog toga cijenio. Kada su mu kćeri odrasle i stasale za udaju, Dobriša je umro, a poslije njegove smrti kćeri su nastavile da žive po uzoru na njega, u dobru i čestitosti.
U znak sjećanja na svog oca, odlučiše na svome imanju podignuti tri gradića. Obzirom da su imale veliki posjed u Pounju, a stanovale u Dubrovniku, nekadašnjem gradu na desnoj obali Une, malo niže Bihaća, imale su poteškoća da očuvaju svoje imanje jer ih je napadao i imanje pokušavao oteti jedan nasilnik.
Ipak, uspjele su s njim da postignu dogovor i nastave u miru da grade tri grada kako su isprva i naumile.
Dalje legenda kaže da je Bika odabrala mjesto na lijevoj obali Une i tu podigla grad koji je po njoj dobio naziv Bikće, iz kojeg je kasnije nastalo Bišće, da bi na kraju grad dobio ime koje i danas ima, a to je Bihać.
Soka je odabrala istočnu stranu i na visokom brdu prepunom stijena izgradila grad koji je po njoj dobi ime Sokolac. Najmlađa sestra Vrana je nadomak današnjeg naselja Ćukovi sagradila gradić koji je po njoj dobio ime Vrnograč.
