Šef Međunarodne organizacije za migracije u BiH (IOM) Peterom Van der Auweraert za O kanal i Oslobođenje govorio je o migrantskoj situaciji u Bosni i Hercegovini, te o raspodjeli novca kojeg Bosna i Hercegovina dobiva od Evropske unije za pomoć u borbi sa migrantskom krizom…
SARAJEVO, 6. septembra – Na početku razgovora istakao je da se novac ne dostavlja direktno IOM-u, već i institucijama BiH.
– Dakle, novac je djelimično dostavljen IOM-u, a djelimično je dat Ministarstvu sigurnosti, koje također odlučuje, u ime države, kako će se novac potrošiti. Jednostavno, ono što se dešava je da IOM, od momenta kada je krenula ta alokacija novca, od 2018. godine, priprema svaki mjesec izvještaj za prethodni mjesec, dostavlja ga Ministarstvu sigurnosti i Evropskoj uniji, kako je utrošen taj novac. Na kraju, dostavlja se isti takav izvještaj i za kalendarsku godinu, kako je taj novac trošen. Sve je rađeno vrlo transparentno i prema državi i prema Evropskoj uniji.
Ističe da se dio ovih sredstava odobrava i organizacijama koje pomažu u ishrani, smještaju i zaštiti migranata.
– IOM nije jedini korisnik ovih sredstava, dio ovih sredstava se koristi da se novac odobri organizaciji Pomozi.ba koja pomaže u ishrani migranata, zatim UNHCR-u koji pomaže za smještaj i zaštitu migranata, zatim tu je populacioni fond UN-a koji pomaže naročito ugroženim kategorijama, ženama i djeci, od rodno zasnovanog nasilja, i UNICEF-u koji radi isključivo sa djecom – kazao je Van der Auweraert.
Od septembra 2019. godine, putem IPA instrumenta, doznačeno je nekih 50 miliona eura IOM-u. Van der Auweraert objašnjava kako je taj novac potrošen.
– Nekih 35 miliona eura je do sada potrošeno. Sedam miliona je jednokratnih troškova. To su troškovi za uspostavu kampova kao što su Lipa i Blažuj. Na kraju, treba nabaviti kontejnere, kuhinje, opremu koja će biti dostupna za funkcionisanje tih kampova. 25 miliona eura je korišteno kao humanitarna pomoć. Ne zaboravimo da 18 hiljada obroka se dnevno priprema i dijeli migrantima, što zaista zahtjeva i ogromne troškove. Imamo neprehrambene proizvode, a to je nabavka odjeće, obuće, sve ono što je potrebno migrantima. Zatim, tu je osiguranje zdravstvenih usluga, obrazovanja. Sva su to sredstva koja se troše na migrante. Pored toga, imamo operativne troškove svakodnevno, budući da se u kampovima koriste velike količine i struje i vode, i sve te troškove treba podmiriti i platiti. Dva i po miliona eura je dostavljeno i direktno Bosni i Hercegovini, institucijama države i institucijama u Unsko-sanskom kantonu, a oni određuju prioritete na koji način potrošiti ta sredstva i gdje će ih uložiti. Što se tiče tih 50 ili 70 miliona eura, Evropska unija je putem Evropske komisije dostavila određena sredstva i za graničnu policiju i Gradu Bihaću da se mogu lako nositi sa migrantskom krizom, a zatim imamo i onaj dio koji je dostavljen direktno Danskom izbjegličkom centru i USK, da ponude zdravstvene usluge migrantima. 50 miliona eura dolazi za IOM od Evropske komisije, i 500 hiljada eura je također odobrio USAID koji su utrošeni također za formiranje kampa u Lipi.
Na pitanje zašto imamo veliki broj migranata izvan kampova, tu se, kaže Van der Auweraert, ne radi samo o sredstvima na koja treba obratiti pažnju, već su tu one političke odluke koje mora donijeti država, da odobri veće smještajne kapacitete za migrante.
– BiH zaista treba da se potrudi da osigura smještajne kapacitete za smještaj migranata, jer na ovaj način mi uvijek možemo imati nekih 2 hiljade migranata izvan, jer nemamo smještajnih kapaciteta u migrantskim centrima. To nije pitanje novca, već pitanje odobravanja i organiziranja smještajnih kapaciteta. Razumijem frustracije u USK i Kantonu Sarajevo, međutim, to je opet nešto na šta država treba obratiti pažnju.
Van der Auweraert ističe da je IOM spreman finansirati dodatne centre.
– Evropska unija naravno treba da da svoju saglasnost da odobri. Mi jesmo voljni, međutim, tu je sad ono drugo pitanje – pitanje vremena, oktobar i približavanje zime. Onog momenta kada se odluči da će se formirati neki privremeni prihvatni centar, to nije “super, evo imamo zgradu, hajmo sada da se useli”. Mi moramo pripremiti infrastrukturu da bi takav prostor mogao biti upotrebljiv.
Dodaje da je previše već pažnje posvećeno tome ko je kriv za nastalu situaciju, te da se to dešava od samog početka.
– Migrantska kriza neće nestati sama po sebi. BiH je u jednom jedinstvenom slučaju, a to je da je ona država tranzit. Migranti prelaze sve teritorije EU, prolaze kroz BiH i idu u drugi dio EU. Kako upravljati takvom situacijom i krizom? Treba se smanjiti pritisak na stanovništvo. Isto tako, osigurati migrantima osnovne uslove. Dakle, ovo bi sada moglo biti problem cjelokupne države a ne pojedinačnih dijelova države. Trenutno se na terenu dešava to da nam iz Srbije dolaze migranti, prolaze kroz teritoriju RS i idu u pravcu USK. Iz Crne Gore oni ulaze na teritorij Trebinja, ponovo idu u pravcu Sarajeva i USK. U Tuzli je slična situacija. Manje više, svuda se dešava, veoma mali je broj prostora gdje nemamo krizu. Ono što se mora uraditi je da se nađe mogućnost države da to riješi, da okupi sve one koji su potrebni da donose odluke, jer ovo ne može biti problem samo Unsko-sanskog kantona, Kantona Sarajevo ili Tuzlanskog kantona, nego problem svih. Upravo Evropsku uniju očekuje ovakav jedan potez od države. Treba da se svi okupimo na jednom mjestu i da dogovorimo i radimo da svima bude bolje, jer ono što se očekuje na osnovu zakonskih propisa je da jedna od rijetkih nadležnosti države upravo upravljanje migrantskom krizom, a ona ide preko Ministarstva sigurnosti. Zaista je to jedna nadležnost da država treba upravljati krizom. Treba nam jedan brzi konsenzus oko ovog pitanja, a ne dalja politizacija tog pitanja i nastojanje prebacivanja krivice sa jednog na drugog.
Izvor: rtvusk
