Politički pluralizam u Bosni i Hercegovini započeo je svoju eru početkom dvadesetog stoljeća, kada započinje formiranje političkih stranaka. One su u svojim programima imale definirane platforme, ciljeve i jasan smjer. O organizaciji tadašnji političkih stranaka govori i činjenica da su neke imale čak i svoja nezvanična i zvanična glasila, poput lista „Pravda“ koji je pratio politički put Jugoslovenske muslimanske organizacije – JMO.
S distance od preko stotinu godina, lahko je zaključiti kako je politički život unaprijeđen, uprkos višedecenijskoj stagnaciji tokom egzistiranja komunističkog sistema. Demokratske promjene početkom devedesetih te postdejtonska era kreirali su novu političku realnost unutar Bosne i Hercegovine, koja je iznjedrila desetine različitih političkih opcija, različitih usmjerenja i namjera. Mnoge političke organizacije su formirane, egzistirale određeni period, ali nisu opstale na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Gotovo se na prste mogu prebrojati stranke koje su u kontinuitetu opstale trideset godina.
U aprilu ove godine navršit će se trideset godina od osnivanja Stranke za Bosnu i Hercegovinu, koja je utemeljena na inicijativu dr. Harisa Silajdžića, jedne od najznačajnijih političkih figura u novijoj historiji Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Ova politička organizacija prošla je kroz različite faze i iskušenja u tri decenije dugoj historiji djelovanja, ali je, uprkos svemu, uspjela opstati te prevazići unutrašnje krize koje su je, uslijed različitih turbulencija, zadesile u prošlosti.
Prijelomni trenutak za ovu političku organizaciju desio se tokom 2021. godine, kada na njeno čelo dolazi Semir Efendić, najuspješniji političar mlađe generacije, koji je na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni poznat po vizionarskom i liderskom pristupu u najvećoj općini unutar Bosne i Hercegovine – Općini Novi Grad.
Rečeno jezikom Hegela, „novi duh“ koji je Efendić ugradio unutar Stranke za Bosnu i Hercegovinu svojim djelovanjem u proteklom skoro petogodišnjem periodu, osjetan je ne samo u matičnom Sarajevu već širom Bosne i Hercegovine, što potvrđuje desetine održanih skupština u gradovima i općinama krajem prethodne godine. Osjetan je impuls promjene koja je potrebna, ne samo SBiH-u već cjelokupnom bosanskohercegovačkom društvu. Politika ove političke organizacije, koja u fokus stavlja državu Bosnu i Hercegovinu te borbu za prava Bošnjaka, ali i svih bosanskohercegovačkih patriota, jasno je definiran princip djelovanja, koji prepoznaju građani Bosne i Hercegovine.
Shodno tome, kandidatura Semira Efendića za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda Bošnjaka nije iznenađenje, već očekivan potez, jer je očigledno da je došao trenutak za promjenu paradigme koja je moguća samo uz kredibilnu alternativu postojećem stanju, što Efendić sasvim sigurno jeste. Znakovito je da rukovodstva SDA i DF-a, dvije stranke s kojima je SBiH u prethodnom periodu imala određenu saradnju, nisu „bučno“ reagirali na Efendićevu kandidaturu jer su, izgleda, svjesni da SBiH ima pravo na vođenje autonomne politike.
Svoje prodržavno, bosanskohercegovačko i bošnjačko usmjerenje Efendić i SBiH dokazali su na djelu u prijelomnim trenucima, što je kredibilna činjenica i nije dio navijačkih niti mitoloških predodžbi, te stoga nema mjesta za neutemeljene insinuacije o namjerama potonje kandidature. Kandidatura Efendića dostojna je šire podrške, a u interesu Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. O tome ne treba imati dvojbe!
Bez perpetuiranja u kojem smjeru trebaju ići odluke stranaka koje do sada nisu obznanile podršku određenom kandidatu, jasno je kako odluka treba biti u smjeru jačanja bošnjačkog političkog korpusa, s fokusom na energičnog i politički potentnog kandidata, koji ujedno ne osjeća „susramlje“ što je Bošnjak, već tu pripadnost s ponosom ističe!
Izvor: Admir Lisica
