Suad Kozlić iz Zenice jedan je od rijetkih vozača kolica koji prodavačima povrća i voća na zeničkoj pijaci svakog jutra preveze namirnice od magacina do tezgi. Iako je taj posao za egzistenciju radilo 40-ak ljudi, danas ih ima dosta manje, a namirnice po turi prevoze za 1 KM.
Kozlićev radni dan, bez obzira na vremenske prilike, počinje ujutro u 6 sati kada sa svojim kolicima dolazi na zeničku pijacu. Snabdijevanje trgovaca njihovim proizvodima je njegova obaveza već 20-ak godina, ali i obaveza drugih vozača metalnih kolica koja svojim izgledom otkrivaju dugogodišnji teški posao.
“Već 21 godinu radim ovaj posao, a sve je počelo nakon demobilizacije i rata. Ne može se od ovog posla čovjek obogatiti, ali nisam imao drugog izbora i morao sam nešto raditi kako bih prehranio porodicu”, govori 50-godišnji Zeničanin Suad Kozlić.
U kolicima zeničkih “tegljača” osim voća i povrća koje izvoze iz magacina ujutro i vraćaju na kraju dana, često se pronađu i stvari te namještaj koji je građanima Zenice potrebno prevući s jednog mjesta na drugo.
“Ovaj posao izumire. Nekada nas je bilo puno više, a danas tek 20-ak. Međutim, ima i puno manje posla, slabo se i zaradi, ali eto, imamo 10-ak tura dnevno, što je dnevnica od 10 KM”, dodaje Kozlić.
Sve što pogodi radnike zeničke pijace odrazi se i na njihov posao s obzirom na to da ovise o prodavačima na zeničkoj pijaci. Bez obzira na temperaturu, njima je raditi, ali ističe kako je puno lakše raditi ljeti nego zimi.
“Ljeti nam ne smeta visoka temperatura, lako se rashladiti, a tokom dana, kada nema posla, ima se vremena i odspavati. Međutim, radili smo i zimi na -22 stepena i to nam nije predstavljao problem”, pojašnjava naš sagovornik.
Kozlić je u 20-godišnjem iskustvu rada sa zeničkim trgovcima na pijaci često imao problema i s inspekcijom i policijom koja njega i njegove kolege otjera s “radnog mjesta”.
“Inspekcija i policija su često dolazili i tjerali nas, iako su znali da ovaj posao rade porodični ljudi koji školuju svoju djecu. Ne radimo ništa ilegalno, radimo s naših deset prstiju i borimo se da odškolujemo djecu i prehranimo porodicu, ali eto njima je problem naša dnevnica od 10 KM”, zaključio je Kozlić.
Zenički “tegljači” dnevno prevezu i do 450 kilograma voća i povrća, a uprkos napornom poslu i maloj dnevnici uvijek su raspoloženi i nasmijani. Dok sjede i čekaju svoje mušterije da ih zovnu, Zeničani ih rado pozdrave, popričaju s njima, a na kraju razgovora Kozlić je dodao da je upravo to najveće bogatstvo njihovog posla.
klix.ba
