Prema informacijama agencije Patria, nakon višegodišnjih propalih pokušaja da uhapsi ugledne Bošnjake i procesuira ih pred svojim sudovima, Srbija uveliko sprema novu strategiju protiv Bosne i Hercegovine. Kakva će ona biti, može se naslutiti prema do sada viđenom. Za javnost će svi biti krivi osim hiljada ubica koji slobodno žive među poštenim građanima Srbije.
Prema izjavama lidera iz RS i Srbije, Naser Orić je uvijek kriv. Čak i kada ga oslobode tri različita suda, onaj međunarodni u Hagu, onaj kantonalni u Švicarskoj i ovaj državni u Bosni i Hercegovini. Ali, ljudi se uglavnom danas pitaju zašto je genocid u Srebrenici takozvani i zašto ga ti isti ljudi negiraju? Ako se uzme u obzir jedno masovno i primitivno javno negiranje zločina genocida u Srebrenici, Orić je tek dio strategije negiranja tog najvećeg zločina. Na sportskim susretima se pojavljuje ponižavajuća parola priznanja i podsmijeha nad jednim od najgorih zločina istrebljenja na kraju 20. stoljeća: „Nož, žica, Srebrenica“.
Zemlje potpisnice Dejtona Bosna i Hercegovina, Srbija i Hrvatska 1996. godine su potpisale i Rimski sporazum. U tom sporazumu su se obavezale da neće podizati optužnice ako za to prethodno ne dobiju saglasnost Tužilaštva Tribunala u Hagu. Srbija je prekršila Rimski sporazum i krenula u svojevoljne procese.
Pogledajmo seriju oslobađajućih presuda bošnjačkih lidera pred stranim sudovima u različitim evropskim državama. Interesantno je da Srbija ne progoni hrvatsku stranu po komandnoj odgovornosti, nego hapsi obične vojnike, dok su u Bosni i Hercegovini na udaru uglavnom visokorangirani vojni i politički funkcioneri. Dakle, i po toj činjenici riječ je o politički motiviranim udarima na BiH.
U zimu 2010. Ejup Ganić je uhapšen na aerodromu u Londonu prema potjernici Interpola. Optužen da je kao nadređeni kriv za navodni zločin u Dobrovoljačkoj. Nakon pravnog procesa Ejup Ganić je oslobođen u Londonu, s tim da je sudija Tim Workman, nakon čitanja presude doživio glasne proteste u sudnici od grupe iz Srbije, među kojima je bio i njihov tadašnji državni tužilac Vladimir Vukčević: „Ako se iz moje sudnice odmah ne izgubite, uhapsit ću vas“, zaprijetio je sudija Workman i nazvao ih glasno lažovima.
Sudija Workman je zaključio da se radi o agresiji države Srbije na BiH. Da se ne libi ničega da dođe do cilja, Srbija je u svojoj molbi od 1. aprila 2010. godine za ekstradiciju Ejupa Ganića, navela da su krivična djela počinjena za vrijeme „međunarodnog oružanog sukoba“, premda je do tada sve vrijeme govorila da se radi o unutrašnjem sukobu. Svjedoci povezani sa BiH, javno su rekli da su uvjereni kako se radi o politički motiviranom procesu: Dr. Schwarz Shilling, Paddy Eshdown, Marko Attila Hoare…
General Jovan Divjak je godinama progonjen od vlasti u entitetu RS i Republike Srbije. Bile su stalne klevete i podmetanja. Početkom marta 2011. uhapšen je na aerodromu u Beču na osnovu potjernice Interpola za navodni zločin u Dobrovoljačkoj. Zatraženo je njegovo izručenje Srbiji. Ali, ubrzo je Austrijsko tužilaštvo, nakon proučavanja predmeta, odbacilo zahtjev Srbije za izručenje, a odbačene su i sve restriktivne mjere protiv generala Jove Divjaka.
Ta se glupost ponovila i sa Naserom Orićem prilikom ulaska u Švicarsku. Uhapšen je i držan u pritvoru, a u isto vrijeme ispitivani su dopisi iz Srbije. Ali i Orić je ubrzo bio na slobodi. Bilo je to drugi put da se Orić istražuje. U Hagu je oslobođen svih optužbi.
Da sve bude paradoksalno potrudili su se i u Srbiji. Naime, nakon dugog procesa protiv Tuzlaka Ilije Jurišića za slučaj Brčanska malta, i on je oslobođen u sudu u Beogradu.
U isto vrijeme u Srbiji ne žele izručiti srpskog oficira Novaka Đukića bjegunca, pravosnažno osuđenog za zločin na Tuzlanskoj Kapiji.
U sve se uklopio srdačni susret Milorada Dodika i Dragana Čovića u Banja Luci, gdje su očito čekali presudu Oriću, da bi krenuli u „zajedničko zauzimanje stava“ o Sudu i Tužilaštvu BiH. Sjetimo se danas optužnica za Orašje protiv visokih hrvatskih oficira i onih sumnji u namještaljku ovog dvojca. Niko se više i ne sjeća tih navodnih optužnica koje su proizvele identične količine buke od Hrvata, kao i od srpske strane ovo oslobađanje Orića.
Zašto Srbija diže ovoliku buku protiv Orića kada joj niti jedna potjernica i optužnica nije pravno opstala? Osim što želi zaboraviti i pokušava prebrisati zločin genocida u Srebrenici, Srbija redovno svoju javnost hrani ogromnim količinama frustracija, navodne nepravde prema njihovoj naciji, što opet rađa najgori oblik nacionalne ugroženosti. Vladajućem režimu to odgovara, jer je sve lakše osim prihvatiti istinu o prošlim ratovima. Čekamo novu strategiju. Ne bi bilo nikakvo čudo i da tu strategiju javno objelodane.
