Još jedno odgađanje suđenja Sanjinu Sefiću jučer, optuženom da je automobilom usmrtio studentice Selmu Agić iz Bugojna i Editu Malkoč iz Bosanske Krupe, te njegovim pomagačima prilikom bijega u Srbiju nakon nesreće, ponovo je izazvalo brojne negativne reakcije.
Iako se radi o jednom od medijski najpraćenijih slučajeva, zainteresiranost javnosti izgleda uopće ne dijele oni čiji bi prioritetni zadatak trebao biti dovođenje procesa do kraja.
Prvenstveno se to odnosi na sud – u ovom slučaju ga predstavlja predsjedavajući Sudskog vijeća Igor Todorović, a ni Kantonalno tužilaštvo KS, koje u ovom predmetu zastupa tužiteljica Advija Hajda Balta, nije se naročito proslavilo, niti se nešto posebno pretrglo da kao strana u postupku djeluje na efikasnost postupka, koji se polako, ali sigurno pretvara u svojevrsni pravosudni cirkus.
Ročišta u sarajevskom Kantonalnom sudu u slučaju Sefić odgađana su toliko puta dosad da su slučajevi kada su bili ispunjeni svi procesni uvjeti za održavanje ročišta predstavljali prije izuzetak nego pravilo.
Jučerašnje ročište nije održano jer se u sudnici nije pojavio advokat Rusmir Karkin, koji u ovom slučaju zastupa jednog od optuženih Sefićevih pomagača. Karkinu ovo nije prvi put da se ne pojavi u sudnici, zbog čega mu je već u dva navrata sudija Todorović izrekao novčane kazne.
Nakon jučerašnjih burnih reakcija porodica i prijatelja stradalih djevojaka, koji su se u velikom broju okupili uoči ročišta, Karkin se pravdao kako je “upisao pogrešan termin suđenja”. On je u izjavi medijima kazao kako ga je “sramota zbog toga i spreman je da snosi sankcije koje mu sud izrekne”.
Kako su nam objasnili pravnici, jedina sankcija koju mu sud može izreći je novčana i ona prema ZKP-u može ići do 5.000 KM.
Sud ne može, primjera radi, razriješiti branioca po službenoj dužnosti, osim ako to ne zatraži njegov branjenik, u slučaju da nije zadovoljan kako ga on predstavlja. Iz ovog primjera je očita manjkavost i samog Zakona o krivičnom postupku (ZKP) koji tretira ovu oblast.
No, nisu ročišta odgađana samo zbog advokata koji se ne pojave i pritom još ne pošalju nekog od kolega da ih zamijeni. Na suđenjima se nisu pojavljivali ni optuženi pomagači, koje je sud pustio da se brane sa slobode pod mjerama zabrane. S obzirom na to da ZKP ne poznaje suđenje u odsustvu, ta su ročišta morala također biti odgođana.
Iako je poznato da sud optuženog koji prekrši mjere zabrane može vratiti u pritvor, kako bi se osigurala efikasnost vođenja postupka, ni to se u ovom slučaju nije desilo.
Porodice ubijenih djevojaka već mjesecima prolaze kroz pravu agoniju, ali se iz dosadašnjeg ponašanja suda čini da nikoga za to i nije briga.
Advokatica Adela Duraković, koja zastupa oštećene porodice, kaže za Faktor kako se u više navrata pismenim putem obraćala i Sudu i Tužilaštvu i u tim svojim obraćanjima ukazivala na neopravdano razvlačenje postupka. U ime porodica je apelirala na pravosudne institucije da ubrzaju proces i nekako stanu ukraj svim ovim silnim odgodama.
– Nažalost, naša uloga u postupku je mizerna, mi se možemo samo ovako boriti “sa strane” jer nemamo direktno učešće u procesu, ali se makar nadamo da to dopire do ušiju onih koji bi se za to trebali pobrinuti. Pokušavamo svaki put sugerisati i putem medija koji su jako zainteresirani za ovaj slučaj da se svaki put maltretira porodica, ljudi dolaze iz daleka… Jučer sam se i sama prvi put osjećala toliko poniženo, i ja i porodice – ramazan je, Enes (otac Edite Malkoč, op. a.) posti, došao je iz Bosanske Krupe uzalud – ističe Duraković.
Naša sagovornica kaže da ne zna da li se radi o namjernom razvlačenju postupka ili se jednostavno radi o nemaru njenih kolega advokata.
– Čini se da u cijelom ovom procesu ni sud nema ni volje ni želje da to sve uozbilji. Poznato je da je sud u ovom slučaju kažnjavao advokate zbog propusta, ali i to nakon što smo mi sugerirali i ukazali na propuste. Advokati možda iskorištavaju zakonske mogućnosti, ali je sud taj koji treba sve to da dovede u neki red – smatra naša sagovornica.
Kao pozitivno ističe to što je sudija Todorović već za sljedeću sedmicu zakazao naredno ročište, što znači da je sud ipak donekle prepoznao ovaj problem.
– Ipak, porodice ponovo moraju putovati iz Bosanske Krupe i Bugojna. Njih to sve košta, kako finansijski tako i u svakom drugom smislu. Ko će to njima nadoknaditi? Neće niko – zaključuje naša sagovornica.
Činjenica je da i pored svega što prolaze porodice stradalih djevojaka se svaki put dostojanstveno drže u sudnici i strpljivo čekaju pravdu za svoje najmilije.
Amir Agić, otac stradale Selme Agić, nakon jučerašnje još jedne odgode u nizu je kazao kako “jednostavno više nema riječi ni za zakon, ni za državu”.
– Ovo je ismijavanje nas kao oštećene strane, ismijavanje suda i države, ali sam sud je za to kriv. Da sud to adekvatno kažnjava, ne bi se ovo ni dešavalo. Svojim ponašanjem oni nas tjeraju da uzmemo stvari u svoje ruke, ali mi to ne želimo. Mi ćemo ipak ovo istjerati do kraja. Mi ćemo izdržati, makar umro taj dan kad bude završeno suđenje – kazao je vidno potreseni Selmin otac.
Gotovo je nevjerovatno je da se ovako “čist” i jednostavan slučaj, koji je mogao biti okončan za nekoliko mjeseci, razvlači više od godinu, a još nije počelo ni izvođenje dokaza odbrane.
Zar ne bi sama posljedica ovog krivičnog djela, odnosno smrt dvije mlade djevojke trebala bi biti dovoljan motiv za one koji dijele pravdu da slučaj što prije okončaju i porodicama pruže kakvu-takvu satisfakciju?
Prema dosad viđenom, sve su prilike da bi se i u ovom slučaju moglo desiti isto što i u slučaju Kerima Mudželeta, koji je nedavno pušten iz pritvora jer sud nije u razumnom roku donio pravosnažnu presudu.
Postavlja se pitanje ko bi u slučaju da se to eventualno desi garantirao da Sefić ponovo neće pobjeći preko granice i postati nedostupan bh. pravosuđu.
Znamo da ne bi bio prvi, a vjerovatno ni posljednji.
Izvor: Faktor
