Šta da kažem? Sve vrijeme sam ispred BBI centra sa suzama i boli gledao izricanje presude krvoloku Ratku Mladiću, kaže za Patriju Adel Šabanović, koji je kao dječak preživio strahote Srebrenice i Bratunca.
– Dok su mu čitali presudu stalno su mi se nizale slike u gradu o onim trenucima dok su moji bili živi i bliža i daljna familija i komšije. Slike i rane nezaliječene koje sole negatori genocida od Banja Luke do Beograda – kaže Šabanović.
On kaže da je gledao i kad su prekinuli izricanje presude da Mladiću mjere pritisak. Osjećao je neku posebnu vrstu bola, praznine…
– Njegova odbrana je bez imalo stida zadnjim pokušajima htjela izvesti da se proces izricanja presude prekine, ali ko će ko dragi Bog, jači je od svih pa i njih iako nije presuđen po svim tačkama, dobio je doživotnu robiju. Kad je sudija rekao doživotna kazna zatvora pao mi je najteži kamen sa prsa. Ovo je iskra satisfakcije za nas i naše najmilije. Počeo sam vrištati od radosti i zahvaljivati se na mrvici pravde. Iako je ovo kasno, jer je trebalo davno da ga izruče, a ne da ga Srbija krije, ali ipak doživotna kazna je iskra pravde – kazao je Šabanović.
Danas 32-godišnji Adel Šabanović u Srebrenici je izgubio 22 člana svoje uže i šire porodice. A, prisjetio se i kako je pripadnicima Drinskog korpusa vojske RS morao donositi vodu da operu ruke i noževe nakon klanja Bošnjaka.
Iako je imao tek osam godina, pred njegovim očima pripadnici Vojske RS silovali su i zaklali više njegovih prijatelja i članova familije.
On danas živi u općini Hadžići. Mjesečno prima tek stotinu KM pomoći i ono što mu daju plemeniti ljudi. Kuću u kojoj živi sam, sagradili su mu dobrotvori, piše Patria.
