Milorad Popović, jedan od najvećih živućih crnogorskih književnika, dobitnik nagrada “Meša Selimović” i “Njegoševe nagrade” za romane “Karnera” i “Čovjek bez lica”, oštar je kritičar nacionalizma na području zapadnog Balkana.
Piše: Faruk Vele
Nakon najnovijih napetosti između Beograda i Podgorice, prošlosedmičnih optužbi Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, za antisrpsku histeriju u Crnoj Gori, ali prijetnji poput one da je “Crna Gora srpska zemlja”, te da će doći “dan oslobođenja srpskog mora”, Popović u razgovoru za Radiosarajevo.ba govori kamo može da vodi radikalizacija političkih odnosa na ovim prostorima i labuđev pjev (veliko)srpskog nacionalizma.
Vučićeve optužbe Podgorice
Radiosarajevo.ba: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ovih dana je ponovo optužio Podgoricu za antisrpsku histeriju. O čemu se radi? Stiče se utisak da se prilike na Balkanu ozbiljno radikaliziraju.
Popović: Ruku na srce, tu nema ništa novo. To je jedna priča koja se reciklira već 30 godina. Od dolaska Slobodana Miloševića se stalno govori o antisrpskoj kampanji, histeriji, zavjeri… Uvijek iza toga stoje agresivna namjere prema ovim navodnim antisrbima. Kako možete biti najveća zemlja u regionu i biti najugroženiji?! Kako je moguće da devet miliona Srba na Balkanu ugrožava 280 hiljada Crnogoraca!?
To je tipična “šešeljevska” matrica, jer je Vučić najtalentovaniji proizvod Vojislava Šešelja.
Što se tiče opozicione scene, tu je još gore. Od ljotićevca Obradovića (Boško, osnivač stranke Dveri), preko Vuka Jeremića. U Srbiji, i poslije svega, oni se vraćaju toj nacionalističkoj matrici. Nekima je izgledalo da će poslije oktobra 2000. Srbija ući u neki period stabilnosti i normalnosti, da će se okrenuti demokratskoj politici, prozapadnoj. Ta nacionalistička matrica, to je očigledno, je i dalje dominantna u Srbiji. Kako stoje stvari, ne vidim da će se nešto promijeniti u tom smislu.
Radiosarajevo.ba: Vidimo dosta teških ocjena na regionalnoj sceni. Svi govore neće biti rata, mada normalnom čovjeku nije jasno zašto se rat i skobi uopće spominju, zar ne? Kako generalno vidite srbijansku politiku u regionu. Koliko taj nacionalizam može biti opasan, posebno u saradnji sa Rusijom, o čemu ste Vi govorili?
Popović: Ruku na srce, srpski nacionalizam ima danas mnogo manje resursa, nego početkom devedesetih kada je iza sebe imao JNA i svu tu logistiku bivše Jugoslavije. No, sa Rusijom je dobio jedan vrlo jaki suprot. Danas je političko mnijenje u Srbiji okrenuto Rusima na ovaj ili onaj način. Dakle, ja tu, prije svega, vidim opasnost za BiH i Crnu Goru.
Što se tiče Hrvatske, to je samo jedan verbalizam. Tamo nisu u prilici da urade išta, osim što daju izjave. Što se tiče Kosova, sužen im je manevarski prostor. To zveckanje oružja je više u marketinške svrhe. Na Kosovu je NATO! Što se tiče BiH i Crne Gore, tu imaju veoma aktivnu poziciju. U Bosni imaju praktično pola državne teritorije koja je, govoreći u unutrašnjem smislu, više država nego Crna Gora!
A u Crnoj Gori imaju jedan vrlo radikalan dio naše populacije političke, Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC), izvjesna uporišta u domenu kulture, nevladinih organizacija itd. Uspjeli su djelomično privući i dio nekadašnjih prozapadnih stranaka i medija, koji su zbog sukoba a Milom Đukanovićem napravili s njima jedan taktički savez. To još više ojačava tu velikosrpsku opciju.
Ona nikom smislu ne bi mogla biti više od 25 posto, jer jedan broj Srba nije ekstreman, ali su oni manji dio. Tako da u Crnoj Gori drže veoma aktivnu poziciju, a kako vidim i u BiH, naročito sa svakodnevnim ispadima i provokacijama Milorada Dodika. Pokazuje se da žele da stalno drže tenziju i neku vrstu vanrednosti kako se bh. politička scena ne bi normalizovala.
Radiosarajevo.ba: Koliko je sve ovo što gledamo ustvari dio težnji Moskve, u kombinaciji, naravno, sa starim ovdašnjm nacionalizma. Kamo to može da vodi?
Popović: Niko ne može reći kamo to može da vodi ovog trenutka. U toj velikoj šahovskoj tabli odmjeravanja Rusije sa Zapadom, koje će konkretne poteze povući ovdje na terenu, ne znamo. Oni, s obzirom na slabost ovih država, u BiH i Crnoj Gori mogu da insceniraju terorističke akcije, razne vrste hibridog ratovanja, destabilizacije, i to ekonomske i političke prirode.
Rusija je imperija. Mi često umišljamo da smo jako važni i Rusima i Amerikancima. Ali to nije tako. U nekom taktičkom smislu, ako bi željeli, (Rusi, op.a.) imaju resurse preko srpskih ekstremista, paravojski, agenata i popova da naprave tu šta hoće. Oni žele da drže tenziju. Smatraju ovo mekim trbuhom Evrope i Zapada, jer Balkan je geografski Evropa.
Da je malo dalje nikome ne bi bilo stalo do nas i ovdje bi ratovi trajali stotinu godinu, kao na Bliskom istoku. Ali znaju da preko Balkana mogu da destabilizuju Evropu. Tu je stalno jedna klackalica. U Srbiji su opet uspjeli da instaliraju ove svoje snage, i to će trajati.
Radiosarajevo.ba: Ne miriše na dobro, očito… Mada mi ovdje očekujemo da bude bolje. Je li to uzalud?
Popović: Moj prijatelj, hrvatski veliki pjesnik, pokojni Boris Maruna, je jednom rekao: “Ne treba bit previše inteligentan pa predvidjeti na Balkanu loše stvari”. Ovdje se notorno ponavljaju te razne senzacije, skladnali, nestabilnosti… To je matrica koja traje stoljećima.
Radiosarajevo.ba: U jednom nedavnom intervju Vi ste govorili o ulozi Srpske pravoslavne crkve (SPC) u svim ovim dešavanjima na Balkanu, posebno u Crnoj Gori, pa ste čak kazali da je to u osnovi paravojna institucija. Zašto?
Popović: U pripremi ovog zadnjeg pokušaja udara na Crnu Goru (priprema atentata na Milu Đukanovića, op.a.), išla je, naravno, propagandna priprema. Njihovi gosti bili su neki Kozaci, nekakva formacija koja je marširala po Boki Kotroskoj u aranžmanu SPC.
Ti su manastiri eksteritorijalni, tu naša vlast ne zalazi. Noć uoči terorističkog pokušaja u Crnoj Gori, došlo je 12 autobusa iz Beograda, a nije bio nikakav praznik!
Većina ljudi je bila kao maska, a među njima su bili i oni koji su imali nekakve druge zadatke. Tu noć u Ostrogu, pored mitropolita Amfilohija, bili su svih ovi akteri koji su danas na optuženičkoj klupi.
SPC je jedina srpska institucija koja je regularno van države Srbije. Jedan zadatak ima u Hrvatskoj. Tamo ima za cilj da očuva identitet pravoslavnog stanovništva. U Bosni ima zadatak da daje potporu Dodiku. Ovdje u Crnoj Gori ima zadatak da djeluje destruktivno protiv vlasti i države, te da širi tu jednu velikosrpsku ideju. Ne treba tu biti previše informisan i previše pametan pa to vidjeti.
Ruski zadatak u BiH
Radiosarajvo.ba: Bojite li da srpska politika i u Srbiji i entitetu RS u BiH ima stanoviti ruski zadatak u pogledu BiH, Crne Gore i da bi to moglo da eskalira na neki način popu Ukrajine, Krima…
Popović: To bi moglo da se desi u jednoj zaista radiklazaciji političkih odnosa između Rusije i Zapada, jer taj scenarij bi Srbiju i srpsko društvo uveo u novi krug pakla. Sjetimo se da su početkom 20. vijeka srpska nacija i Srbija bili miljenici Zapada Evrope, da su imali premoć u odnosu na sve jugoslovenske nacije, ali da ih je upravo taj jedan glupi nacionalizam, umišljenost da su neki faktor veći nego jesu doveo do toga da su bukvalno parija, zemlja na koju se gleda dosta negativno s raznih adresa civilizovanog svijeta.
Ja ne vjerujem da će ovdje biti rata skoro. Ali mnogi nisu vjerovali da je to moguće, ni 1985., ni 1986. ili 1987. godine, pa su se prevarili. Ne postoje više ni ekonomski, ni ljudski resursi za rat. Teško bi bilo danas mobilisati nekoga iz Srbije da ratuje u BiH. Da, oni imaju neke ljude na terenu, konkretno u Crnoj Gori, imaju. Međutim, pokazalo se da ti nisu dovoljno ni hrabri, niti sposobni da to izvedu. To su pokušali 2015. pa se vidjelo da nemaju sposobnosti, pa su 2016. doveli generala Žandarmerije i neke FBS-ovce koji su bili na granici…
Dakle, ipak ne vjerujem da će ovdje biti neke radikalne situacije u vojnom smislu. U tom subverzivnom smislu – postoje mnogi načini. Ovo su toliko slaba društva, korumpirana, kulturno dezintegrisana, moralno slomljena, tako da ne treba ovdje velika sila, snaga i pamet da dodatno destabilizuju ovu ionako rovitu situaciju u ovim našim društvima.
Izvor:radiosarajevo.ba
