Pamti se kako su se rijeke navijača stizale iz BiH prema prijestolnici Srbije. Jedni navijajući za Srbiju, drugi za Bosnu i Hercegovinu. Mlade i perspektivne ekipe u grupi s Španijom dobro su igrale i do posljednjeg kola imale otvoren put za planetarni izlog nogometa. Okršaj na Marakani bio je presudan.
”Srijeda je veče. Mjesec je oktobar. Mjesto dešavanja je često nemirno i uzavrelo poluostrvo na jugu Evrope. Balkan mu je ime. Na Balkanu jedan grad, Beograd ga zovu”, na taj način BH Fanaticosi su pozvali navijače na beogradski megdan.
Umjesto Kežmana, Barbareza i ostalih sjajnih nogometaša na sceni su bili primitivci na tribinama. Kamenovanje, topovski udari i najprimitivnije uvrede bile su sastavni dio folklora domaćih huligana. UEFA je stajala i mirno gledala. U jednom trenutku kapiten bh. reprezentacije Sergej Barbarez skrenuo je pogled prema glavnom sudiji na rat na tribinama, želio je da se to zaustavi. Ipak, nije uspio.
”Želio sam skrenuti pažnju sudiji na dešavanja na tribinama. Ipak, on je samo rekao kako je to nadležnost delegata”, kazao je nakon utakmice Barbarez.
Zbog svog odnosa prema dresu, sjajnih igrara i odnosa prema navijačima BiH Barbarez je bio i ostalo legenda bh. nogometa.
