Isto kao i priču o tome ko je počeo posljednji rat, šta je starije kokoš ili jaje, možemo početi i priču gdje počinje korupcija u Bosni i Hercegovini. Svako od nas vjerovatno ima neku svoju teoriju. Ali izgleda da svako od nas časom rođenja ulazi u vrtlog korupcije. Ponese se nešto za doktora i sestre u porodilištu, za svaki slučaj, da pripaze porodilju i bebu. Nakon ovoga već čujem reakciju zaposlenika u zdravstvu koji će reći da nisu svi ljekari i sestre korumpirani. Tačno, nisu, ali većina nas ponese neki poklončić, a kad se već donijelo, nije red da se vrati. Onda slijedi isti scenarij kad beba poraste do vrtića, škole, fakulteta, zaposlenja, pa sve do smrti. Život je skup i težak, ali ni smrt nije ništa jeftinija i u tome korupcija vrlo često ima upletene svoje prste.
Nevjerovatno zvuči, ali u koruptivnim poslovima u Bosni i Hercegovini uspostavljeni su pravi tržišni zakoni. Poštuje se pravilo ponude i potražnje. Što su pozicija ili radno mjesto zanimljiviji i cijena je viša. Javna je tajna da se svojevremeno za radno mjestu u sarajevskom GRAS-u moralo platiti tri do pet hiljada, u nekim kantonalnim institucijama cijena prosječnog radnog mjesta je 10 hiljada maraka (pet hiljada eura). Ako je firma u gubicima “kovertica” je tanja, ali ako se radi o visokoprofitabilnim firmama ona dostiže i 50 hiljada maraka (25 hiljada eura). Takvi se iznosi navode u medijskim izvještajima. Na suđenju bivšem generalnom sekretaru Stranke demokratske akcije Amiru Zukiću i drugima svjedoci Tužilaštva tvrde da im je rečeno da je za radno mjesto medicinske sestre u jednom od sarajevskih Domova zdravlja trebalo pripremiti „maramicu“ od 15 hiljada (7,5 hiljada eura). Kolika je cijena za mjesto generalnog direktora ili za pobjedu na tenderu možemo samo slutiti. Sve to naravno, prati poneki “buketić” ili parfemčić. Deminutivi se koriste da bi valjda onima što uzimaju bilo lakše da provare kriminal.
Zloupotreba političke moći ili moći funkcije na kojoj se nalaze korumpirani provodi se i dobro poznatom trampom – zaposli ti mog, ja ću nekog tvog. Politički uticaj ne bira teren, pa se koristi od konkursa za pozicije portira do direktora javnih poduzeća. Autoritet vlasti je ponekad na kušnji, pa zbog međustranačkih razmirica stradaju čak i oni koji imaju političku podršku. Bivši generalni direktor sarajevskog Vodovoda Nezir Hadžić pao je kao žrtva unutarstranačkih borbi u SDA za upravljanje novcima iz kredita za obnovu infrastrukture. To je onaj direktor što je sa svojim saradnicima i mentorima mjesecima Sarajlije držao kao taoce te borbe redukcijama u isporuci vode, najavljenim i nenajavljenim. Javna preduzeća, vidljivo je iz ovog slučaja, shvaćena su u političkim strankama kao izborni plijen.
Oblaci nad SDA
Ozbiljni oblaci sumnji za korupciju lebde nad SDA. Njen generalni sekretar Amir Zukić pod ozbiljnom je optužbom zajedno sa dvojicom potpredsjednika Asimom Sarajlićem i Mirsadom Kukućem. Već smo i zaboravili na sporenja u Parlamentu Federacije o Zakonu o igrama na sreću koji je predviđao oporezivanje manjih dobitaka u kladionicama. HDZ naravno neće ni da čuje za to, jer se stranačka infrastruktura dobrim dijelom finansira iz tih izvora. Prema podacima poreskih organa FBiH dug kladionica prešao je 26 miliona maraka. SNSD već dugo za sobom vuče zvono korupcije od protekcije u dodjeli javnih poslova građevinskim firmama Slobodana Stanković, Pavlović banke, a na nižim novima vlasti u koruptivne radnje, sumnja se, upletene su i druge stranke.
Zbog činjenice da u Bosni i Hercegovini afera pokriva aferu, samo povremeno su čuju detalji iz procesa koji se pred Sudom BiH vodi protiv bivšeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH Kemala Čauševića. U iskazu pred Tužilaštvom on je prozvao Amira Zukića, rahmetli Sulejmana Tihića, Dragana Čovića, Milorada Dodika, Nikolu Špirića i druge da su na njega vršili pritisak da izvrši inkriminirana djela koja mu se stavljaju na teret. Vjerovatno će u ovim i sličnim slučajevima biti primijenjen model međunarodne zajednice – ne diramo ih dok su na vlasti. Zato je jasno zašto se pobrojani grčevito bore za komad vlasti i ubuduće.
Malo ko se danas sjeća trenutka kada je bosanskohercegovački Berluskoni, medijski magnat Fahrudin Radončić ušao u politiku. Wikileaks je objavio dokumente u kojem se navodi vjerovanje američkih izvora da postoji samo jedan razlog zašto on ulazi u politiku – kako bi izbjegao suđenje za korupciju.
Protiv Zukića i Radončića traju sudski procesi. Protiv Radončića, istina, ne za korupciju, nego za ometanje pravde. Oni će tamo dokazivati svoju nevinost. Ali će, po svemu sudeći, završiti kao i procesi koji su vođeni protiv Čovića, Ivanića i drugih. Jer, još su na vlasti.
Dokle je korupcija ukorijenjena govori činjenica da je transparentnost pretvorena u njeno najjače oružje. Konkursi, tenderi, javne nabavke uglavnom su dobro režirane farse koje skončaju upravo onako kako to žele oni koji su ih raspisali. BiH prema indeksu percepcije korupcije u 2016. na 83. mjestu od 176 zemalja. Zlatna sredina, ali problem je u tome što nazadujemo. Kao i u mnogim drugim stvarima.
Korupciju teško dokazati
Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH osnovana je 2011., a do kraja 2014. osigurano joj je samo 50 odsto kapaciteta za rad. Formirana kao nezavisna institucija, uglavnom je pod kontrolom Vijeća ministara BiH, jer ono direktno utiče na njeno funkcioniranje i finansiranje. Agencija je u 2016. riješila 18 odsto prijava.
Korupcija je svuda oko nas, ali je teško dokaziva. Ćute oni koji uzimaju, ćute oni koji daju, tek poneko prevaren ili nezadovoljan realizacijom koruptivne akcije oglasi se, ali najčešće pod skrivenim imenom, na društvenim mrežama. Zakon kaže da su krivično odgovorni i onaj što prima i onaj što daje. Prijavitelji korupcije su narodni heroji bez prava i odlikovanja. Bole ih ramena od tapšanja, a zaštita je samo formalna, jer što vrijeme od prijave više odmiče, podrška se smanjuje, a pritisci i zlostavljanja narastaju.
Rezultati anketa provedenih među građanima upućuju na neiskrenost. Većina tvrdi da nije nikada znala, bila svjedokom ili učesnikom koruptivnih radnji, također većina tvrdi da bi prijavila korupciju čak i ako bi im se prijetilo otkazom ili smanjenjem plaće. Gotovo polovina anketiranih uopće ponavlja tvrdnju da bi to teško potkrijepili dokazima. Da je ovo istina, uposlenici Agencije glavu ne bi dizali od prijava, policija bi za korupciju hapsila puno radno vrijeme, a sudovi bi imali više predmeta zbog sumnje u koruptivne aktivnosti nego komunalnih.
Bosna i Hercegovina nema snage da svoje Sanadere stavimo iza rešetaka, niti da procesuira svoje Miškoviće i Todoriće. I zato kad danas ili sutra krenete negdje ljekaru, na sud, na roditeljski sastanak ponesite neki “buketić”, “maramicu”, “kesicu” s bombonjerom ili parfemčićem, “koverticu”. Dok god mi nosimo, oni će uzimati, a rijetki će za to biti kažnjeni. Nemojte ni prijavljivati ono što znate, teško je dokazati, a zviždači su ionako lovina za odstrel. Sretna nam svima Nova, izborna 2018.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
