Analizirane su studije u kojima su sudionici nasumično raspoređeni u grupe s visokim i niskim unosom soli kako bi se istražio učinak smanjenog unosa soli na krvni pritisak i moguće nuspojave smanjenja unosa natrija na neke hormone i lipide. Budući da smanjenje unosa soli snižava krvni pritisak kod pojedinaca s povišenim krvnim pritiskom, često se savjetuje smanjenje unosa soli. Međutim, učinak smanjenja soli na krvni pritisak kod ljudi s normalnim krvnim pritiskom se preispituje. Nadalje, nekoliko studija je pokazalo da smanjenje unosa soli aktivira hormonski sistem koji čuva so (renin i aldosteron), hormone stresa (adrenalin i noradrenalin) i povisuje razine masnih supstanci (holesterola i triglicerida) u krvi. Dokazi se odnose na studije objavljene do aprila 2016.
Sedam dana
Obilježja uključenih istraživanja: Uključeno je 185 intervencija s 12.210 osoba u trajanju od četiri do 1.100 dana, a koje su ocjenjivale barem jednu od mjera ishoda. Sudionici su bili zdravi ili su imali povišeni krvni pritisak. Longitudinalne studije su pokazale da je učinak smanjenog unosa soli na krvni pritisak stabilan nakon najviše sedam dana, a populacijske studije su pokazale da vrlo malo ljudi jede više od 14,5 g soli dnevno. Upravo zato proveli smo odvojenu analizu podgrupa 125 studija u trajanju od najmanje sedam dana i s unosom soli od najviše 14,5 g.
Ključni rezultati su da je prosječan prehrambeni unos natrija smanjen s 11,5 na 3,8 g dnevno. Sniženje SKT/DKT kod ljudi s normalnim krvnim pritiskom je bilo oko 1/0 mmHg, a kod onih s hipertenzijom 5,5/2,9 mmHg. Učinak na hormone i lipide je bio sličan kod ljudi s normalnim krvnim pritiskom i s hipertenzijom. Renin se povisio za 1,60 ng/mL/sat (55 posto); aldosteron za 97,81 pg/mL (127); adrenalin 7,55 pg/mL (14); noradrenalin 63,56 pg/mL (27); holesterol 5,59 mg/dL (2,9); trigliceridi su se povisili za 7,04 mg/dL (6,3 posto).
Kvaliteta dokaza
Uključeni su samo randomizirani kontrolirani pokusi pa se zato osnovni stupanj kvalitete dokaza smatra visokim, iako je kvaliteta dokaza snižena u nekima od manjih analiza. Općenito, opis postupka randomizacije je bio nedostatan, predstavljajući pristranost koja bi mogla preuveličati učinke, ali mnogo je studija objavljeno u periodu kada nije bilo uobičajeno objavljivati takve opise pomenutih studija i istraživanja.
