Pas Rosie je njemačka doga koja nema jednu nogu, ali ima neobičan hobi, a to je slikanje. Ovaj pas jednostavno uzme četkicu u usta i povlači linije, kada mu je dosadno.
Sve je to iznenadilo vlasnicu dvije godine starog psa, Bosansku Maju Kazazić.
“Nemojte me pitati kako ni zašto. Mislim da joj je bilo dosadno. Sve je to uradila neplanirano”, ispričala je Maja.
“Imam snimljen video i stvarno je smiješan”, dodala je.
Jednako kao i Rosie, i Maja Kazazić, koja se bavi motivacionim govorima, izgubila je nogu i to kada je imala 16 godina tokom rata u Bosni. Maja je izgubila nogu u masakru, kada je bomba eksplodirala i ubila pet njenih prijatelja, piše list Tampa bay Newspapers sa Floride.
Rosie je izgubila nogu sa svega nekoliko sedmica starosti, jer joj je njena majka stala na nogu i slomila je
“Ona je bukvalno moj život. Daje mi sposobnost da funkcioniram kao normalna osoba, što ponekada nisam mislila”, rekla je Kazazi.
Prije nego je dobila psa Rosie, Kazazić je patila od gorih simptoma PTSP-a nego ih sada ima.
“Gotovo tri godine poslije, otkako sam dobila Rosie, osjećam da je pas napravio ogroman utjecaj na moj život. Rosie mi daje osjećaj sigurnosti i da mogu preživjeti ovaj dan znajući da sam sigurna”, ispričala je Bosanka za Tampa bay Newspapers.
Njih dvoje posjećuju njegovališta gdje inspirišu druge ljude.
Takve aktivnosti – širenje poruka podrške, ljubavi i nade – to je ono zašto Rosie će postati najbolji pas u SAD-u.
Vi možete glasati za Majinog psa na ovom linku.
Iz Bosne u Palm Harbor
Rođena u Bosni, Maja Kazazić živjela je normalan život sve dok se politička klima početkom 1990-tih nije promjenila i potom je izbio rat. Maja je rat dočekala sa 16 godina.
Ona je bila među drugih 60.000 civila koje su zaokružile dvije armije, bez vode, hrane, električne energije, lijekova i drugog kontakta izvana.
“Takvo je bilo okruženje. Imala sam zeca kao kućnog ljubimca, i žrtvovala sam svoj obrok da ga nahranim. Odlučila sam tako. Mislila sam da se ponašam kao zrela odrasla osoba”, prisjeća se Maja.
S obzirom na infekcije koje je doživjela od posljedica teškog ranjavanja, Maji su nogu odsjekli bez anestezije. Iz ratom zahvaćene Bosne prebačena je u Maryland u SAD gdje je provela mnogo vremena u bolnici.
“Imala sam više od 100 operacija. Morala sam ponovo učiti da hodam”, ispričala je Maja.
Pored silnih operacija i bolova, na sve to se nadovezao i PTSP. Stalno je imala napade panike i prisjećala se genocida u Bosni.
Unatoč svemu, Kazazić je išla u srednju školu u Marylandu i učila je Engleski jezik. Kasnije je stekla diplomu iz psihologije.
Tokom 2000. godine odeselila se mjesto Clearwater kod Tampa Baya na Floridi, a potom 2002. godine u Palm Harbor.
“Putovala sam širom istočne obale SAD-a, i odlučila sam da živim u mjestu gdje nema saobraćajnog znaka: ‘Oprez poledica na mostu’. Tako da sam odlučila živjeti u Palm Harboru”, ispričala je Maja Kazazić.
Maja je danas uspješna kao motivatorica i govornik. Planira se odseliti na Honeymoon otok kako bi provela terapiju s ciljem ublažavanja PTSP-a.
“Volim putovati svijetom. Volim druga mjesta. Mislim da nema boljeg mjesta na svijetu od Tampa Baya, to je moj dom”, kazala je Kazazić
Ovaj pas je čudesan
Maja prima ljekarsku njegu iz klinike Hanger, koja je vodeća na Floridi u oblasti proteza, prostetike i slične njege.
Tokom posjete jednoj od klinika, kako bi bio urađen zahvat na njenoj protezi, osoblje klinike Hanger reklo joj je za Rosie i Kazazić je odmah se zaljubila u psa, čija priča je ista kao i njena.
Maja je usvojila Rosie i njih dvije su nerazdvojne. Rosie je postala istreniran pas i služi da Maju šeta tokom noćnih mora i napada panike.
U klinici Hanger zamolili su Maju da povede Rosie na malu konferenciju koja se tiče proteza. Kada je dovela njemačku dogu sa protezom na konferenciju svi su željeli vidjeti psa.
Jedna od učesnica kongerencije mnogo se bojala pasa. Iako nije se željela približiti psu, željela je sliku Rosie jer je bila oduševljena njenom prostetičkom nogom. Kazazić je tada objasnila ženi da je pas treniran da pomaže oboljelim od PTSP-a.
Rosie je prišla ženi i legla joj u krilo baš kao što radi Maji.
Žena je potom kazala: “Moj Bože, ovaj pas je čudesan”. Žena godinama nije prilazila psima jer je imala fobiju.
“Takva je Rosie, čim osjeti da nešto nije uredu, ona stupa na scenu. Ona je uradila što je trebala i promjenila je život ove osobe”, rekla je Maja.
Napominje da je pas jako dobar učenik.
“Ona je maksimalno posvećena. Na sve pazi i gleda sve. Ništa ne možete donijeti blizu nje, a da ona to ne provjeri”, rekla je Maja.
Na svojoj web stranici, Kazazić ima zabilježena svjedočenja mnogih važnih osoba u SAD-u koja su slušala njene motivacionoge govore, uključujući i predsjednicu Udruženja američkih poduzetnica Jessie Schneider.
“Maja nije samo sjajna u govori nego je sjajan slušalac, kada treba pripremiti govor za vaš nastup. Maja potpuno razumije moju grupu i poruku koju sam željela njoj prenijeti. Njena priča bila je dirljiva, ohrabrujuća i tjera vas na razmišljanje”, napisala je Schneider.
radiosarajevo.ba
