Mreža održivog razvojnog rješenja UN-a (UN Sustainable Development Solution Network) sačinila je Globalni Indeks o ciljevima održivog razvoja UN-a, dajući ocjenu za svaku državu u odnosu na njen doprinos provedbi ove globalne inicijative.
Prema tom indeksu, BiH je relativno loše pozicionirana, pri čemu se od 156 zemalja članica UN-a nalazi na 71. mjestu, a ujedno je i posljednja evropska zemlja na listi prema provedbi ciljeva održivog razvoja.
Na Samitu o održivom razvoju, održanom 2015. godine u New Yorku, 193 zemlje članice Organizacije Ujedinjenih naroda jednoglasno su usvojile novu Agendu održivog razvoja 2030 (UN SDG).
Misija Agende 2030 se sastoji od sprovođenja 17 međusobno povezanih “globalnih razvojnih ciljeva” koje bi trebale implementirati sve članice Ujedinjenih naroda do 2030. godine, tretiraju između ostalog globalno siromaštvo i glad, rodnu ravnopravnost, podstiču ekonomski rast, čistu i održivu okolinu štiteći pri tome temeljna ljudska prava i pravosuđe pod okriljem vladavine prava.
U analizi Centra za sigurnosne studije o provođenju ciljeva održivog razvoja u Bosni i Hercegovini može se vidjeti da nacionalne i lokalne vlasti samo djelimično ispunjavaju provođenje ciljeva održivog razvoja.
Tako podaci ove organizacije ukazuju na to da je BiH imala veći BDP po stanovniku 1989. godine nego u 2017. godini.
“Prema zvaničnim podacima, može se reći da BiH do 2013. godine nije realizovala nijedan od ‘Milenijskih ciljeva’ u potpunosti. Blizu 30 posto zadanih ciljeva unutar općih ciljeva postignuto je u 2014. godini. Za 17 posto ciljeva je bilo izvjesno da će biti usvojeni, a postojao je potencijal za usvajanje još 17 posto njih, dok za 36 posto nije bilo vjerovatno da će biti postignuto”, kaže se u analizi Centra za sigurnosne studije.
Drugačije rečeno, Agenda Milenijskih razvojnih ciljeva u BiH nije rezultirala nekim posebnim uspjehom. Iako je uspjeh u područjima koja nisu predvidjela drastičnu promjenu ekonomske i društvene klime bio neizbježan, to nije bio slučaj s projektima koji su zahtijevali trajne transformacije i sistemsko planiranje.
“Uprkos svakom pozitivnom i prosperitetnom postignuću, SSP nije uspio riješiti međuetničke podjele i jedinstvenim glasom jasno naglasiti najvažnije prioritete u regionu. Na taj način SSP nije uspio osigurati konzistentnu evropsku perspektivu na Balkanu”, kaže se u analizi.
Iz CSS-a navode da je značaj ostvarivanja ovih ciljeva prepoznat i u Strategiji vanjske politike BiH usvojenoj u martu 2018. godine, u kojoj se navodi da se Bosna i Hercegovina obavezala da će pokrenuti proces sistematskog praćenja i pregleda provođenja ovog globalnog programa rada koji objedinjuje socijalne, ekonomske i ekološke dimenzije razvoja.
Također, u istom dokumentu se navodi potreba usvajanja akcionog plana i mape puta za postizanje ciljeva održivog razvoja. Prema dostupnim informacijama ova obaveza ostala je samo mrtvo slovo na papiru i nakon više od pola godine od usvajanja ovog strateškog dokumenta, zaključuju u CSS-u.
