Lejla Mujić (33) iz Lukavca bila je najmlađa osoba u BiH kojoj je dijagnosticiran karcinom dojke.
Sve se dogodilo prije deset godina, kada je Lejla počela naglo mršati, a gubitak kilograma pratili su konstantni umor i povišena temperatura.
– Pomišljala sam na puno toga, ali na karcinom nikako. Posjećivala sam mnoge ljekare, radila razne pretrage, od jednostavnih, do onih težih, kao što je gastroskopija. Bila sam i kod psihologa, jer se sumnjalo i na anoreksiju, s obzirom da sam tada imala svega 45 kilograma – govori Lejla, koja je svoju životnu priču sa sretnim završetkom željela podijeliti sa svim djevojkama i ženama u našoj zemlji.
Kad mi se srušio svijet…
Sve je dolazilo u obzir, ali na rak niko nije pomišljao, jer je Lejla u to vrijeme imala 23 godine. Međutim, u oktobru 2007. godine ljekari su joj kazali strašnu vijest…
– U moru pretraga bila sam i kod ginekologa koji me je uputio da uradim ultrazvuk dojke. Na pregledu otkrivena mi je kvržica u dojci. U tom trenutku moj svijet se srušio… To su trenuci i osjećaji koji zauvijek ostanu urezani u vama. Međutim, meni je teži dan bio kada sam prvi put otišla na odjeljenje Onkologije, nego kada su mi saopćili da imam karcinom. Valjda sam bila mlada i nisam znala šta me čeka, sve dok nisam otišla na Onkologiju. Idem hladnim hodnikom, gledam u sobe gdje leže pacijenti koji primaju hemoterapiju, svi blijedi s podočnjacima, bez kose… To je nešto što vam riječima ne mogu prenijeti, nešto što će me pratiti dok dišem. Kasnije, kada postanete “dio te porodice”, taj isti hodnik ne bude vam više tako hladan, a žene vam postanu lijepe, vedre, pozitivne, prijateljice sa kojima ste svaki dan i sa kojima dijelite istu sudbinu.
Nakon dijagnoze, Lejla je u mjesecima koji su prethodili, prošla kroz sve faze liječenja, od operacije, koja je podrazumijevala mastektomiju, a potom sve onkološke faze, od hemoterapije, radioterapije, imunoterapije…
– Od svega, najteže mi je pala hemoterapija, jer je opće poznato da je to otrov, koji razara cijeli organizam, ali i karcinom. U tom periodu najvažnije je održati imunitet i jačati krv svim mogućim načinima.
Liječenje je bilo dugotrajno, ali Lejla je do samog kraja ostala hrabra i istrajna u svom naumu, a to je – slušati ljekare, ne posustajati, ne zapadati u depresiju, biti optimista, vjerovati da je to životna bitka koju će izboriti…
– Na Kliničkom centru u Sarajevu primala sam radioterapiju, jer u to vrijeme na UKC Tuzla to nije bilo moguće. Moram kazati da se i danas često prisjetim nekih ljekara i u Tuzli i u Sarajevu, za koje imam samo riječi hvale. Divim se tim ljudima jer konstantno su okruženi teškim trenucima. Na kraju postanete i prijatelji sa njima, jer liječenje od karcinoma je dugotrajan proces.
Tokom liječenja svim silama se trudila da ima normalan život. Otkriva nam kako se nije željela odreći ničega što je do tada radila, osim načina prehrane, koja se od tog trenutka bazirala na voću i povrću i dodacima prehrani.
– Uporedo sa terapijama, učila sam, pa sam u prvoj godini liječenja, uspjela položiti presudne ispite i tako dati uslov za četvrtu godinu fakulteta. Naravno, u svemu su mi pomagali porodica i prijatelji, njihova podrška nema cijenu. Eh, tad sam bila najponosnija na sebe.
Živim punim plućima
Danas, deset godina poslije, Lejla živim punim plućima. Diplomirana je ekonomistica, radi u JKP Rad Lukavac, a nedavno se i udala za ljubav svog života – Mirnesa sa kojim se zabavljala 15 godina – dečka koji je sa Lejlom prošao njene najteže godine života.
– Postoji neko pravilo za ovu bolest, a to je da se nakon pet godina od dijagnoze, ako nije bilo recidiva, smatrate izliječenim. U posljednjih pet godina ne primam nikakvu terapiju i mogu reći da sam zdrava osoba. Roditelji mi obezbjeđuju organski uzgojene namirnice, meso jedem u manjim količinama, a iz jelovnika sam izbacila prženu hranu i šećere. Moram biti iskrena, ponekad pojedem ćevape, ali u principu hranim se zdravo.
– Jednom prilikom mi je doktorica sa Onkologije kazala da su za pobjedu ove bolesti potrebne tri stvari – na prvom mjestu je zdrava prehrana, potom psiha, odnosno pozitivan stav, i fizička aktivnost. Na svu sreću, ja sam te tri stvari odlično kombinirala, i zato sam danas tu gdje jesam – među zdravim i sretnim ljudima.
Na kraju razgovora hrabra Lukavčanka poručila je svim djevojkama i ženama da redovno vrše samopreglede i odlaze na sistematske preglede barem jednom godišnje.
– Ovo jeste teška bolest i zato treba sve učiniti kako bismo je spriječili, Ali, ako se i desi, onda se treba zainatiti i reći joj: “Jača sam od tebe i pobijedit ću te”. Ožiljci od raka promijenili su moj pogled na život. Svaki dan sam zahvalna na životu i ovo iskustvo mi je pomoglo da znam postaviti prioritete u životu, a to je – uživati u sitnicama – kaže Lejla Mujić.
Faktor.ba
