Četvrti festival kućnih pivara BiH, koji je u organizaciji Udruženja “Humulus lupulus” već tradicionalno održan u Rafting kampu “Divlja rijeka” kod Foče, okupio je oko 40 ljubitelja ovog drevnog napitka.
Iz godine u godinu sve je više malih kućnih pivara u BiH – trenutno ih je oko 150, a njihov broj raste i u zemljama u okruženju, pa je sve više i novih ukusa.
Na okupljanjima poput ovog u Foči, kućni pivari razmjenjuju piva i recepture.
“Iz druženja u druženje imamo nove ukuse, nove stilove, nove eksperimente, razmjenjujemo iskustva i to i jeste poenta ovih skupova. Sve je više ljudi koji dolaze i da bi vidjeli kanjon Tare”, ističe domaćin festivala, fočanski kućni pivar Boban Janković.
U jedinstvenom ambijentu rafting kampa na desnoj obali Drine, uz rok svirku, mogao se probati širok spektar svijetlih i tamnih piva sa maštovitim nazivima (brka, mrgud, turbo folk…) i još maštovitijom kombinacijom raznih dodataka za ukus, poput piva sa đumbirom, ljekovitim travama, zelengorskim medom, pa čak i sa vjetrom u kosi.
“Mnogo je toga, imamo na repertoaru oko 50 vrsta piva, još ih nismo sve isprobali, ali duga je noć”, kaže Janković, čije pivo “raft brewery” postalo omiljeni napitak turistima koji dolaze na rafting.
On je napomenuo da se sav repromaterijal za kućno pivo – ječmeni slad, hmelj i kvasac, nabavlja iz inostranstva iz specijalizovanih prodavnica, često i sa drugog kontinenta.
Predsjednik Udruženja pivara iz Požege u Hrvatskoj Tin Lehner ističe da je kućno pivarstvo prelijep hobi, jer su neograničene mogućnosti u načinima spravljanja piva, te da dosta kućnih pivara vremenom prerasta u zanatske pivare, čiji proizvodi se mogu pronaći na tržištu.
“I po kvalitetu i po brojnosti polako stižemo EU, ne samo Hrvatska, već i Srbija i BiH. Iz ovog našeg hobija, koji se razvija rapidno, u Hrvatskoj je izašlo oko 40 pivara, koje su profesionalne, znači da ljudi žive od toga”, navodi Lehner.
Ivan Kitić iz Visokog, predsjednik Udruženja kućnih pivara BiH “Humulus lupulus”, kaže da mali kućni pivari žive san da prerastu u zanatske, a da je to za sada u BiH uspjelo njih dvadesetak.
On navodi da su za taj korak potrebna znatna ulaganja i da se to ne može postići bez podrške lokalne zajednice.
“Problem je, sa jedne strane cijena, zato što je to veoma kvalitetno pivo, a sa druge strane što naši ljudi još uvijek ne znaju o kako se kvalitetnom pivu radi. To pivo zaslužuje da ima veću cijenu i to je najveći problem zašto to ne postaje masovno”, objašnjava Kitić.
Proizvođač piva iz Širokog Brijega Vlado Mandić bavi se ovim hobijem već petu godinu i na sredini je puta da njegova pivara preraste u zanatsku.
“Krenuli smo iz čiste radoznalosti, imali smo vlastiti pab, a pivo se svidjelo našim prijateljima, pa smo ga počeli svakodnevno proizvoditi. Kapacitet pivare smo povećali sa 50 na 200 litara, odnosno sedmično možemo da proizvedemo 500 litara”, priča Mandić, čije se pivo “Lovac” može pronaći širom BiH.
