Dragoslav Miloradović, 43-godišnji vlasnik autopraonice u Beogradu ubijen je u ponedjeljak oko 20 sati. Bilo bi to jedno potpuno “nebitno” ubistvo da nije riječ o kumu Luke Bojovića, jednog od šefova zloglasnog zemunskog klana.
Kako piše srpski Blic, Miloradović je od ranije poznat policiji po prijavama za krivotvorenje dokumenata i ilegalno posjedovanje oružja.
Njegove ubice su se posebno potrudili da bi zametnuli tragove i zbog toga se pretpostavlja da je riječ o pomno planiranom naručenom ubistvu. Ubojice su tokom samog čina zločine i tokom naknadnog bijega nosili motorističke kacige i prema svemu sudeću su snimke nadzornih kamera beskorisne za identifikaciju.
Motor na kojem su pobjegli s mjesta zločina pronađen je spaljen, a otkrilo se da je riječ o vozilo ukradenom u inostranstvu s ukradenim srpskim tablicama. Posebno je zanimljiva činjenica da je Miloradoviću zvonio mobitel tek nekoliko trenutaka prije smrti i zbog toga se razvila teorija da su ga ubice nazvali kako bi trenutak nepažnje iskoristili za ubistvo.
Luka Bojović, stariji sin Anđelke i Vuka Bojovića javnosti je postao poznat kao jedan od najmlađih pripadnika Srpske dobrovoljne garde Željka Ražnatovića Arkana. Međutim, prijelazom milenija je počelo urušavanje dotadašnje kriminalne piramide – Arkan je ubijen u januaru 2000., a surčinski i zemunski klan preuzeli su vodstvo beogradskim podzemljem.
Milorad Ulemek Legija, Arkanov i Bojovićev prijatelj i pokrovitelj zemunaca bio je veza koja je dovela do kriminalnog uspona Luke Bojovića 2003. godine, nakon akcije “Sablja”. Policija je u to vrijeme tragala za nekolicinom odbjeglih pripadnika zemunskog klana, optuženih za ubistvo premijera, ali su oni uvijek uspijevali izbjeći hapšenje.
Bilo je jasno da imaju dobru logistiku, i nekog moćnog iznad sebe. Koga, postalo je jasno u vrijeme ministra policije Dragana Jočića, koji je 2007. prvi javno objavio da je novi šef naslijeđenog zemunskog klana upravo Luka Bojović.
Luka Bojović na suđenju u Španiji
Vuk Bojović, u to vrijeme direktor beogradskog ZOO vrta, optuživao je ministra Jočića za medijski linč protiv njegove porodice. Međutim, koliko je Jočić bio u pravu pokazalo se 2010., kada je u Zagrebu došlo do sukoba dvojice odbjeglih zemunaca, Sretka Kalinića i Miloša Simovića.
Simović je u obračunu ranio Kalinića, koji se zatim pojavio u zagrebačkoj bolnici i predao se policiji. Uslijedilo je odmah i hapšenje Simovića, a zatim su na osnovu svjedočenja Kalinića počela isplivavati zločini klana pod vodstvom Luke Bojovića.
Sretko Kalinić
Bojovića međutim, više nije bilo u Srbiji. Pobjegao je par sati nakon Kalinićeve predaje u Zagrebu. Kako se ispostavilo, u Španiju, gdje je počeo novi život, u društvu nekoliko najbližih saradnika i supruge Barbare i djece, s kojima se viđao samo u potpunoj tajnosti.
Uhapšen je u februaru 2012. i tamo je osuđen za pripadanje zločinačkoj kriminalnoj organizaciji na 18 godina zatvora. Ubistvo Milana Jurišića, kojeg su zemunci u Valenciji brutalno ubili, raskomadali i samljeli, Luki Bojoviću nije dokazano.
U Srbiji je za to vrijeme protiv njega pokrenut sudski postupak zbog ubistva Branka Jeftovića Jorge i pokušaja ubistva Andrije Draškovića i Zorana Nedovića Šoka, sva počinjena u ime osvete za ubojstvo Arkana. I za ova ubistva je Luka Bojović pravomoćno oslobođen.
U međuvremenu, nestankom, odnosno ubistvom Slobodana Radonjića u Baru 2009. Luka Bojović je počeo novi mafijaški rat s porodicom Šaranović koji se godinama vodi u Srbiji i Crnoj Gori.
Nakon nestanka Slobodana Radonjića, za kojeg se pretpostavlja da je ubijen po nalogu Bojovića, ubijeni su i Slobodanov otac Danilo i njegov kum Branislav Šaranović, koji su u samostalnoj istrazi Slobodanovog nestanka, ušli u trag Bojoviću.
U ime osvete za ubistvo, Šaranović je naredio ubistvo Nikole Bojovića, koji je ubijen u Beogradu 2013. Šaranović je ubrzo uhapšen u Crnoj Gori, zajedno s Ratkom Koljenšićem.
Šaranović je ubijen ispred svoje kuće u Budvi prije nešto više od dvije godine, a Koljenšić se trenutačno nalazi pod zaštitom crnogorske policije nakon što je priznao da je sudjelovao u ubistvu Nikole Bojovića, Lukinog brata.
“Nadamo se da će porodica Bojović odustati od drukčijeg načina rješavanja ove stvari osim onog zakonom propisana i da će poslije ovoga stati ubistva jer tome ne bi bilo kraja”, rekao je krajem prošle godine Koljenšićev advokat Boris Marinović za srpske medije.
Nikolino ubistvo slomilo je njegovu majku, koja je tvrdila da Luka nije kriv i da on nije naredio ubistvo Branislava Šaranovića.
I ona i kćer Marija tvrdile su da je Nikola bio pristojan mladić, student, koji nije imao nikakvog posla s bratom Lukom. Zbog toga su tužile brojne medije koji su, pozivajući se na policijske operativne podatke, pisali o poslovnoj povezanosti braće Bojović.
Na suđenjima su se često pojavljivale u društvu grupe nabildanih mladića, koji su pomno pratili svaki njihov korak.
