Ženstvenu i sa dobrim modnim ukusom nikada je ne biste mogli zamisliti na mjestu na kojem se sada nalazi. No, upravo kreativnost koju posjeduje i dobar osjećaj za lijepo su joj pomogli da danas radi ono što je čini sretnom.
Lejla Selimović iz Zenice kaže da je Pravni fakultet završila igrom slučaja, to nikada nije bila njena ljubav ili životni poziv.
“Zapravo sam oduvijek bila kreativan tip. Nakon završenog studija radila sam dvije godine u struci i u nekom periodu kada sam tražila svoje mjesto pod suncem kao pravnica počela sam se vraćati svojoj prirodi i onome što me zaista ispunjava. U fazi uređenja vlastitog doma uvidjela sam da se od starog nemještaja mogu napraviti divni komadi, te sam vrijeme posvetila učenju o svemu što do tada nisam znala. Mnogo sam istraživala i učila o drvetu, bojama, tehnikama, namještaju, tragala za starim komadima, čitala o uređenju enterijera i tako razvijala svoje vještine i estetiku. Danas iza sebe imam malu radionicu „Wood Surgery“ iz koje je do sada izašlo na stotine redizajniranih stolica, fotelja, komoda, stolova, kredenaca”, kaže nam na početku Lejla Selimović.
Ovom poslu se ozbiljno posvetila prije četiri godine, kada je shvatila da je to zapravo ono što želi raditi i što njeno životno vrijeme čini korisno ispunjenim.
“Primarna djelatnost je redizajn starog namještaja, dakle davanje nove šanse starim naizgled neuoptrebljivim komadima namještaja. Dešava se naravno da klijenti donose i komade koji su u dobrom stanju, ali čiji izgled žele promijeniti kako bi dobili jedinstven komad. Pošto sam u stalnoj potrazi za starim komadima zanimljivog dizajna, dešava se da stari komad uradim po svom ukusu i onda ga redizajniranog stavim u ponudu. Prednost ove usluge je da klijenti sami biraju nijanse drveta, štofa, tehnike kojima žele urediti komad, radim i manje prenamjene komada ( od stolića napravimo tabure, od komode radni stol). Zapravo cijela priča je u tome da motivišemo ljude da ne bacaju stare komade namještaja, nego da im pruže još jednu šansu”, navodi Lejla za Source.
Redizajniranjem namještaja, od komada koji su bili za otpad ili bačeni u neki ćošak još prije stotinu godina, stvara komade koji krase mnoge objekte.
“Upravo tako. Nevjerovatan je potencijal u komadima namještaja koje većina ljudi smatra otpadom. Ja sam do velikog broja komada došla upravo kada su ga ljudi odlučili izbaciti iz kuće. To su komadi koji „skupljaju prašinu“ u podrumima, u garažama, tavanima, vikendicama. U mom stanu centralno mjesto zauzima kredenac star preko stotinu godina. Bitno je naglasiti da se ovdje ne radi o klasičnoj restauraciji, odnosno da namještaju ne vraćamo izvorni izgled, nego da mu dajemo novi moderniji izraz. Moja djelatnost je prešla i u sferu kreativnog uređenja enterijera, tako da sam kombinacijom starih i novih komada namještaja uredila i enterijere kafića, dućana, apartmana, restorana, stanova”, priča nam Lejla.
Ovo je kaže njen osnovni posao, registrovala je svoju malu radionicu i u potpunosti joj se posvetila.
“Narudžbe pristižu iz cijele BiH. Najčešće Sarajevo, ali u zadnje vrijeme imam narudžbe iz Banja Luke. Bilo ih je i iz Zagreba, Pule, Beograda. Zapravo najmanje narudžbi imam iz Zenice. Klijenti se javljaju uglavnom putem fb i web stranice. Komade koji su već uređeni izlažem u concept store-u Kutcha u Sarajevu.To su uglavnom ljudi koji ne pribjegavaju klasičnom uređenju životnog prostora i žele imati jedinstven komad bez da potroše cijelo bogatstvo. Cijena zavisi od više uslova. U kakvom se stanju komad nalazi, dizajna, od toga šta klijent želi dobiti, koji materijal izabere. Na starim komadima zna biti po tri sloja stare boje i to zahjeva puno više vremena i posla. Ali, okvirno uređenja jedne stilske stolice sa tapacirungom košta oko 100 KM”, kaže Selimović.
S obzirom da se na ovakav vid zanimanja znaju požaliti i mnogo snažniji građom, Lejla tvrdi da joj kao djevojci turpijanje i brušenje nije neizdrživo, no teško jeste.
“Tačno je da je ovo fizički jako težak i zahtjevan posao. Ima tu mnogo šmirglanja, rastavljanja, ljepljenja, kuckanja, nosanja, farbanja, radi se sa alatom, mašinama i zaštitnom opremom. Većinu posla završim sama, imam saradnika koji radi dio koji se tiče tapaciranja. Velika pomoć mi je sestra Una koja mi pomaže kad završi sa svojim redovnim poslom. Osim samog redizajna namještaja u radionici ovaj posao podrazumijeva i dogovore sa klijentima, reklamiranje, nabavku, finansije, organizovanje transporta. Cijeli mali sistem je tu i za sada se dobro snalazim”, priča Lejla.
Kako ovaj posao zahtijeva adekvatan prostor i opremu, potrudila se i taj dio da dovede na nivo koji joj neće stvarati dodatni teret.
“Krenula sam bukvalno od nule. Prvo sam radila u sobi, pa na balkonu, pa sam iznajmljivala prostor u kojem sam radila. Prije dvije godine odlučila sam se kupiti vlastiti prostor koji sam adaptirala u malu radionicu u blizini stana u kojem živim. To nije bila jednostavna odluka, ali se na kraju pokazala kao ispravna. Što se tiče alata i mašina, ovaj posao zahtjeva dosta ulaganja u opremu za rad, materijal dosta košta. Kupovala sam postepeno. Kako nešto zaradim tako investiram. Od hobi alata postepeno sam prelazila na profesionalnije. Malo po malo, sada već imam gotovo sve što mi je potrebno za rad.Uglavnom radim komade od punog drveta čija je drvena konstrukcija zdrava”, navodi Lejla.
Najtraženije su retro fotelje iz 70-ih, zanimljivi su stari kuhinjski kredenci, stolice, komode, noćni ormarići. Vrijeme koje je potrebno da se uradi jedan komad zavisi od stanja u kojem se komad nalazi. Za manje komade rok izrade je otprilike od pet do sedam dana.
/source.ba
