Kajtezovića nišani predstavljaju jedinstveno umijeće obilježavanja mjesta ukopa umrlih muslimanskog naroda Cazinske krajine, a posebice plijene pažnju svojom neobičnom visinom i oblikom.
U našoj prošlosti, u različitim krajevima, nastajali su različiti oblici nišana pod utjecajem različitih faktora. Tako će neki autori ukazati da se razlikuju krajiški, sarajevski, hercegovački, skopski i srednjobosanski nišani, a osnovna razlika krije se u formi i veličini. Krajiški nišani se svakako ističu po svojoj veličini i eleganciji te bogatoj dekoraciji.
Na putu koji iz Pećigrada vodi prema Maloj Kladuši, tačnije u naselju Donja Lučka u Cazinu, nalaze se Kajtezovića nišani, postavljeni od 1913. godine, pa nadalje, članovima porodice Kajtezović, čiji korijeni datiraju još prije dolaska Osmanlija na ove prostore. Nišani su nastali kao djela lokalnih majstora koji su kroz stoljeća razvili karakterističan tip nišana, a njihov utjecaj je vidljiv i na teritorijima koji se prostiru istočno od područja Bosanske krajine.
Svi nišani na parceli u Kajtezima, prema mišljenju Mehmeda Mujezinovića, novije su izrade i označavaju članove obitelji Kajtezovića: Hasana, sina Ibrahimova (preminuo 1913.), Sulejmana, sina Mahmudova (1917.), Mahmuda, sina Ahmedova (1922.), Husejina, sina Mahmudova (1934.), Hasana, sina Mahmudova (1936.), Sulejmana, sina Ibrahimova (1950.) i Mehmeda, sina Mahmudova (1964.).
“Muški” nišani visoki više od tri metra
Postojanje ovakvih grupacija nišana nije rijetkost u ovome dijelu Bosne i Hercegovine. U Krajini ih nazivaju i “nišanima krajputašima”. Ovi spomenici su podizani najčešće uz glavne prometnice, o čemu govori i njihovo ime.
Ornamentika nišana u Donjoj Lučkoj je vrlo bogata. Osobit dojam ostavljaju muški nišani čija visina prelazi tri metra.
Muški nišani u donjoj zoni ukrašeni su dekoracijama sa mnoštvom biljnih motiva. U sredini kompozicije obično se nalazi ibrik u čijem središtu je manja, najčešće osmokutna rozeta. Na srednjem dijelu nišana se nalazi natpis na turskome jeziku. Ovaj dio je pravougli i završen je oblikom polukružnoga luka. Utisnut je u masu kamena oko tri centimetra.
Zona iznad natpisa je dekorirana polumjesecima sa jednom ili više zvijezda. Svi nišani imaju približno jednake bogato ukrašene turbane, karakteristične za ovaj dio Bosne i Hercegovine. Na bridovima nišana, kao i ispod turbana javlja se ukras u vidu spiralne vrpce.
Turban kao simbol
Inače, turban kao natkaburski simbol ima više dimenzija i oblika, a svi ukazuju na mjesto koje je umrli zauzimao u društvenoj hijerarhiji.
Kako navode pojedini autori, turbanski oblik ukazivao je na to da li je umrli bio vojnik, niži ili viši činovnik. Također je pokazivao da li je umrli pripadao ulemanskom ili građanskom sloju, da li je bio zanatlija ili trgovac, pa čak i da li je umro prirodnom smću ili je postao šehid braneći islam i muslimane.
Ženski nišani u Kajtezima su manjih dimenzija i smješteni su iza muških. I oni su bogato ukrašeni s tim da se umjesto turbana javlja ženska pletenica. U donjem dijelu se, također, javljaju dekoracije sa biljnim motivima i ibricima sa rozetom u sredini s tim da je rozeta u ovome slučaju bogatije ukrašena. Srednji dio nišana je predviđen za natpis. Spiralna vrpca se javlja na bridovima nišana.
Nišani su izrađeni od bihacita, kamena koji se veoma lako obrađuje. Vanjske površine kamena su uglačane i obrađivane alatom koji se i danas koristi prigodom obrade kamena u ovim krajevima, primjerice brusom.
Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, 2006. godine grobljanska cjelina Kajtezovića nišani proglašeni su nacionalnim spomenikom BiH.
