Sjajna priča stigla je ovih dana iz Mostara, gdje je Mreža za izgradnju mira – PRO-Budućnost snimila priču trojice ljudi koji su tokom rata bili na suprotstavljenim stranama, a danas uživaju u zajedničkom druženju.
Janko, Zdenko i Amir, držali su jedan drugog na nišanu. Onda su bili zarobljeni, izgubljeni, izgubili su najdraže, najbliže i najmilije. Mrzili su. Drugog i drugačijeg. Danas, 20 godina poslije, oni su prijatelji i ambasadori mira. Svoju energiju utrošenu na mržnju usmjerili su na iskrenost i ljubav.
Ova trojica prijatelja u kratkom dokumentarcu Mreže za izgradnju mira – PRO-Budućnost objašnjavaju zašto je nepotrebno da postoji mržnja na ovim prostorima, te kako smo mi svi prijatelji. To najbolje pojašnjava Amir Omerspahić, bivši logoraš, koji kaže kako je ponosan što ima prijatelje u cijeloj BiH, koje ne gleda da li su hrvatske, bošnjačke ili srpske nacionalnosti.
– Ne želim mrziti zbog sebe, zbog svog mira. Mislim da mržnja ne dozvoljava nama da budemo sretni – potvrdio je i njegov prijatelj, također bivši logoraš, Janko Samouković.
– Mislim da je najbitnije pričati mladima iz našeg ugla jer danas, gdje god pogledate, vidite jezik mržnje, a mi svoju priču pričamo iz drugog aspekta. Mi i pored onoga šta smo preživjeli ne mrzimo cijeli jedan narod i mi se ograničavamo na to da su zlo uradili pojedinci. Cijelo iskustvo od mene nije napravilo monstruma, naprotiv, postao sam bolji čovjek – rekao je Samouković.
Slično mišljenje ima i njihov treći prijatelj Zdenko Šupuković, bivši logoraš, koji kaže kako jedva čeka susret s Amirom i Jankom.
– Moj motiv jeste da pokušam kroz svoja loša iskustva prenijeti pozitivnu poruku. Dvadeset godina nakon rata postoji potreba za ovakvim pričama, jer živimo u podijeljenom društvu, a mladima pokazujem kako se ne bi trebali bojati drugačijeg, već donositi vlastite odluke. U proteklom ratu ne možemo suditi narode jer svaki zločin ima ime i prezime. Mir je kao zdravlje, ne znaš ga cijeniti dok ga ne izgubiš – zaključio je Šupuković na kraju.
