Ipak, razgovor ne bi imalo smisla početi bez osvrta na banjalučke proteste, hapšenja, incidente i zahtjeve nezadovoljnih građana.
Svjedoci ste dešavanja u Banjoj Luci svih ovih mjeseci, ali posebno u posljednjih nekoliko dana u vezi sa protestima grupe “Pravda za Davida”. Kako komentarišete tužne slike koje se šalju iz tog grada?
To sve što se danas dešava u Banjoj Luci govori da sam bio upravu kada sam govorio da živimo u jednom vidu totalitarnog sistema i da se sa režimom ne pregovara. Da je SDS ušao u Vladu Republike Srpske kako bi danas ovu sramotu mogao braniti? To naravno govori da je Glavni odbor SDS-a donio razumnu i ispravnu odluku kao i to da su oni koji su bili za koaliciju sa Dodikom imali u potpunosti pogrešan stav.
Nažalost, i tužna i ružna slika iz Banje Luke je obišla region i cijeli svijet. Umjesto da se otkriju ubice i saučesnici ubistva, policija maltretira porodicu Dragičević i tuče i hapsi svoj narod koji traži istinu koja se na jedan očigledan način pokušava sakriti. Istinu skrivaju oni ljudi koji su okupirali institicije koje ni poslije devet mjeseci nisu rasvijetlili ubistvo Davida Dragičevića. Treba nam pravna država, a to znači institucije koje će raditi po zakonu i koje neće dijeliti narod. Tako će se vratiti povjerenje koje je odavno izgubljeno.
Vratimo se Vašoj političkoj opciji. Nedavno nije održana zakazana sjednica Skupštine SDS-a. U medijima su se pojavile različite informacije o uzroku neodržavanja, jedni kažu da je zbog nedostatka kvoruma, drugi da vas je bilo strah smjene?
Ja nikada nisam rekao da je riječ o nedostatku kvoruma za rad, to je bilo zato što nisu postojali uslovi da se održi sjednica skupštine. Da vas podsjetim, Glavni odbor stranke je svojevremeno raspustio gradsku organizaciju Doboj zbog svog nestatutarnog djelovanja, a to znači da su stavljeni van snage svi organi na području te gradske organizacije s obavezom da privremeni organ pripremi i sprovede unutarstranačke izbore. No i pored toga delegati iz Doboja instruisani, pojavili su se na sjednici Skupštine SDS-a i nasilno ušli u objekt gdje se održavala sjednica. Instruisani od onih koji smatraju da sam ja lično smetnja koaliciji sa SNSD-om na entitetskom nivou. I da budem vrlo jasan, ne mogu i neće u SDS-u oni koji su izdali politiku stranke, a mislim na dobojske delegate, donositi odluke na najvišem nivou. Prema tome, nemam ja od čega strahovati. Vodim dosljednu politiku i nisam spreman da prevarim i izigram sve one ljude koji su ukazali povjerenje, kako meni tako i SDS-u. Glavni odbor mi je dao podršku za takvu politiku i to je za mene dodatno obavezujuće. Glavni odbor je također na protekloj sjednici donio odluku o sprovođenju redovnih unutarstranačkih izbora i stranka ide u tom pravcu.
U javnosti su se pojavile i informacije da je određeni kadar SDS-a bio spreman i na nasilje tokom Skupštine SDS-a te da su se na njoj pojavile određene osobe koje nisu trebale biti tu, a poznate su kao “žestoki momci s asfalta”.
Ne vjerujem da su oni koji misle da nam je potrebna koalicija sa SNSD-om i ulazak u vlast na entitetskom nivou bili spremni na nasilje, ali ako jesu onda je logično pitanje zašto su spremni na takvo nešto i gdje je njihov interes u svemu tome. Mislim da nam je danas potrebna i iskrenost i istrajnost ukoliko želimo da se konsolidujemo i da pobijedimo, a ne da živimo u uvjerenju da će koalicija s našim političkim rivalom spasiti SDS. Možda će zaštititi nečije lične interese, ali interes partije siguran sam ne. Kada to shvatimo pobijedit ćemo i vratiti Republiku Srpsku narodu, ali da bi se to desilo moraju da se promijene neke stvari u SDS-u.
Pretendujete li, uprkos svemu, ostati na čelu stranke?
O tome još uvijek nisam razmišljao na jedan sveobuhvatan način. Razgovarat ću o svemu tome s ljudima od integriteta koji žive u SDS-u i naravno donijeti odluku koja je najbolja za SDS. Na kraju krajeva, uopće nije presudno ko se nalazi na čelu stranke. Bitno je kakva je politička orijentacija SDS-a i jedan državotvorni pristup, a ne manipulisanje sopstvenim narodom. SDS nisam ja niti bilo ko od nas pojedinačno. SDS je ideja o opstanku i slobodi sopstvenog naroda koja baštini mir i dobrosusjedske odnose s drugim narodima nezavisno od toga da li žive u BiH ili negdje drugo. Takav SDS moramo čuvati.
Na Skupštini SDS-a ste pročitali pismo Momčila Krajišnika koji je u Hagu osuđen za ratne zločine. U predizbornoj kampanji ste poručili da želite biti kao Radovan Karadžić, koji je također u Hagu osuđen na 40 godina zatvora zbog genocida, terorisanja, progona i drugih ratnih zločina. Da li se zaista poistovjećujete s navedenim osobama, divite njihovom radu i ličnostima te smatrate da bi takve riječi mogle doprinijeti razvoju entiteta RS, države BiH i euroatlantskim integracijama naše zemlje te putu ka pomirenju svih naroda u BiH?
Svaku vrstu dobronamjernosti, bez obzira na to odakle ona dolazila, kao čovjek koji želi napredak u društvu u kojem živimo ću uvijek da pozdravim, naravno ukoliko je prepoznam. S druge strane, za moj pojam Radovan je personifikacija jedinstva srpskog naroda za razliku od Dodika koji je, nažalost, prema mom uvjerenju na osnovu mnogih primjera iz bliske prošlosti, podijelio srpski narod. O tom kontekstu je riječ i ne treba ga izvrtati, jer ovaj narod koji mora zbog mira da živi zajedno, zaslužuje budućnost koja će da pobijedi i prošlost i sadašnjost.
Koliko je danas SDS podijeljen i koliko je bitnih ljudi lider SNSD-a Milorad Dodik uspio “vrbovati” da rade za njegove interese?
Oni koji misle da SDS u Vladi RS-a treba biti zakrpa SNSD-u, na dva održana glavna odbora poslije izbora, ostali su u velikoj manjini. A to da se jedan broj funkcionera stranke tajno sastajao s Dodikom i prije i poslije izbora, to više nije tajna. Vidim da takvi danas kažu da sam se i ja nedavno, kada sam bio na konsultacijama u Predsjedništvu BiH, sastao s Dodikom. Razlika je u jednoj bitnoj stvari – ja sam s Dodikom razgovarao i nisam to krio, za razliku od njih koji su se sastajali tajno i nisu razgovarali, već dogovarali. Naravno, razlika je i u tome što sam ja predsjednik, a oni nisu. U ovom, kao i u svakom drugom poslu, ljudi prave greške. Ja sam pogriješio jer sam vjerovao u pogrešne ljude i nisam dovoljno vjerovao onim ljudima u koje sam morao vjerovati. Govoreći u duhu našeg izbornog slogana, nismo uspjeli vratiti Republiku Srpsku narodu, ali SDS na jedan određen način jesmo, jer se nismo prodali.
Kako komentarišete tzv. preletače? Da li su to uradili zbog lične koristi, pritiska ili mogućih ucjena vladajuće strukture?
Upravo tako, preletači to rade iz dva razloga. Jedan je kada su ucijenjeni za zloupotrebe koje su pravili i tada su vrlo jeftini i poslušni. Takvi ne ostvare svoje političke benefite u smislu ministarskih pozicija, jer im to ne dozvoljava njihov strah. Oni su zadovoljni da ostanu na slobodi i da dobiju i realizuju koji projekt, kako bi kod naroda bili bitni. Lična korist je drugi razlog i to je već politička pijaca i zgodna prilika da sopstvenu djecu napravite milionerima. Ali ima nešto zajedničko i za jedan i za drugi slučaj. Kada takvi ljudi napuštaju i izdaju jednu ideju, onda je jedino njihovo opravdanje da to rade radi interesa naroda i države u kojoj žive definišući sebe kao iskrene patriote.
Postoji li jedinstvo među istaknutijim članovima SDS-a, misleći pri tome na Dragana Mektića, Mirka Šarovića, Aleksandru Pandurević i vas? Nedavno se pojavila informacija da će Mirko Šarović preuzeti lidersku poziciju u stranci?
Nedavno su pojedini režimski mediji prenijeli takvu vijest s ciljem da dolivaju ulje na vatru. Kao što vam je poznato, takve navode da smo nas dvojica postigli neki dogovor gospodin Šarović je demantovao. Kada govorimo o Mirku Šaroviću, onda ne treba zaboraviti da je on imao lidersku ulogu u Vijeću ministara BiH pa bi samim tim mogao imati lidersku ulogu i u SDS-u. Radi se o čovjeku koji je od velikog značaja za SDS. S druge strane, kada me već pitate za odnose s pomenutim kolegama, moram vam reći da su oni na prijateljskom nivou.
Jeste li i dalje pri stavu da nećete imati nikakvu saradnju sa SNSD-om i Miloradom Dodikom?
Kada je riječ o saradnji sa SNSD-om, kao i s drugim političkim partijama, ona mora da postoji, a kada su na stolu one najznačajnije teme za Republiku Srpsku, a i za Bosnu I Hercegovinu. Niko, pa ni ja prvi, nema parvo da izražava toliku ljutnju za neregularnost izbora, a kada je riječ o nekoj od tema koja je značajna za naše građane. Evo, kandidujem odmah jednu temu koja je značajna, a to je Izborni zakon koji treba da stvori pretpodstavke da izbori zaista budu odraz volje naroda.
Da li ćete podržati Zorana Tegeltiju (SNSD) za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH?
SDS nema nijednu obavezu kojom bi dao bezrezervnu podršku Zoranu Tegeltiji. Naročito ako uzmemo u obzir sve ove smjene ambasadora koje su loša poruka demokratiji i diplomatskim načelima koja su prema Dodikovom, Komšićevom i Džaferovićevom mišljenju definisana kao odmazda prema političkim neistomišljenicima. Drugo, želimo čuti kakav je plan rada gospodina Tegeltije. Moramo znati da li dolazi da smanji akcize na gorivo ili da poveća PDV.
Kakvu 2019. godinu očekujete na političkoj sceni BiH? Možemo li očekivati nova previranja, tenzije i nesuglasje ili, na iznenađenje građana, konkretne poteze i vidljive pomake?
Sudeći prema proteklim godinama, ne bih mogao biti optimista. Mogu da izrazim nadu kako bi bh. politička scena bila podnošljivija i funkcionalnija. Tačno je da se radi o zemlji koja ima veoma komplikovano ustavno uređenje, ali je i pored toga bolje da razgovaramo stotinu godina nego da vodimo rat jedan dan. Ako svi shvatimo šta je to što nas spaja, imamo šansu, ali ako budemo insistirali na onome šta nas kao narode razdvaja, to će biti godine koje su pojeli skakavci.
