Na današnji dan, 8. juna 1992, poginuo je Vinko Šamarlić, specijalac MUP-a RBiH, koji je ostao upamćen i po tome što mu je odbrana Sarajeva od agresora bila preča od odlaska na Olimpijske igre u Barcelonu.
Šamarlić je rođen 8. marta 1964. godine u Ckvici kod Zavidovića. Nakon završene osnovne škole u Zavidovićima dolazi u Sarajevo gdje pohađa Srednju policijsku školu. Po završetku škole prvo se zapošljava kao policajac, da bi 1985. godine došao u Specijalnu jedinicu gdje postaje komandir borbene jedinice sa činom kapetana. Paralelno sa ovim aktivnostima Vinko Šamrlić bio je istaknuti džudista sarajevskog džudo kluba Željezničar. Osvojio je brojne medalje te je postao reprezentativac BiH.
Osim što se radilo o vrhunskom sportisti i neustrašivom borcu, Vinka Šamarlića svi, a posebno oni koji su ga lično poznavali, pamte kao izuzetnog čovjeka. O tome najbolje svjedoči sljedeća priča.
Početkom agresije na BiH on je već imao osvojenu olimpijsku normu što je značilo da je ispunjavao osnovnu predispoziciju za odlazak na Olimpijske igre koje su se 1992. godine održavale u Barceloni. Imao je i saglasnost vojnih vlasti da se umjesto borbi na prvim linijama obrane Sarajeva može posvetiti pripremama za olimpijske igre. Unatoč svemu on je odlučio ostati sa svojim saborcima iz Specijalne jedinice MUP-a RBiH – Odred Bosna. Borili su se na najkritičnijim mjestima, a ne bez razloga su još od prvih dana osvojili simpatije svih građana ulijevajući im sigurnost i nadu u pobjedu.
Poginuo je 8. juna 1992. godine, dan prije odlaska ekipe na Olimpijske igre u Barceloni.
Posthumno je odlikovan i “Zlatnom policijskom zvijezdom”, “Medaljom za hrabrost” i “Ordenom zlatnog grba sa mačevima”. U sjećanju na njega jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime, a svake godine u spomen na njega u Sarajevu se održava Memorijalni, internacionalni Judo turnir, piše Historija.ba.
Pogibija Vinka Šamarlića pogodila je sve domoljube, patriote, ljude koji su bosanski inat nosili u srcu i koji su čvrsto vjerovali da se naša BiH može odbraniti iako je na drugoj strani stajala četvrta vojna sila u to vrijeme u Evropi.
Jedan od onih koji je s mnogo emocija prenio vijest o pogibiji Šamarlića bio je legendarni novinar Budo Vukobrat.
– Pripadnik specijalne jedinice MUP-a BiH, džudista, poluteška i teška, jučer poginuo, bitka odsudna. Vinko Šamarlić vodio je mnoge borbe, bacao mnoge protivnike, zaradio silne titule. Bio je višestruki juniorski i seniorski prvak Jugoslavije, dok još nije bila bivša. Prije dvije godine osvojio veliki A internacionalni turnir u Istanbulu. Za jučerašnju borbu se nije posebno pripremao. Nije se nadao zahvatu iz potaje. Nažalost, smrt nikada ne pobjeđuje na poene. Ipon, to je uvijek kraj borbe, ma koliku ti razliku u poenima do tada imao. Neravnopravna borba između smrti i Šamarlića završena je iponom u korist domaćina. A smrt nam je ovih dana svima domaćin. Takmičimo se na njenom terenu i po njenim pravilima. Vinko Šamarlić bio je u punoj ljudskoj i takmičarskoj zrelosti, 28 godina. Imao je čedo od dvije godine, silne drugove i prijatelje. Znao je razlikovati zagrljaj od zahvata. Znao je s kim i uz koga valja stati. I tu bi ovoj tužnoj priči bio kraj da se odmah ne nametne pitanje, zašto ovoliko pažnje nismo posvetili svim poginulim. Odgovor je jednostavan: Vinko Šamarlić je olimpijac, bio je evidentni olimpijski kandidat, bio je izabran, bio je jedan od devet. Uzalud je njegov prijatelj, njegov trener i sportski funkcioner Brane Crnogorac govorio: “Pazi se”. Vinko je valjda čuo: “Bori se”. Borio se i poginuo. Pod istom onom zastavom pod kojom je trebalo da izađe na tatami najljepšeg grada Katalonije. Vinko, nažalost, o nečemu nije vodio računa. Ma koliko bilo značajno da se ljiljani rascvjetaju na Zlatištu i Mojmilu, na Hreši i Borijama, na Žuči i Poljinama, da je isto tako značajno da se plava zastava sa zlatnim ljiljanima zavijori pred olimpijskim borilištima kao što se razvila na jarbolima pred Ujedinjenim nacijama. Vinko Šamarlić više se neće pojaviti u svom domu, u svojoj jedinici. Njegov olimpijski let je otkazan. Za mene lično, a nadam se i za cjelokupnu našu sportsku javnost, ovaj plemeniti borac jeste učesnik olimpijskih igara. Očekujemo da će njegovo ime biti ravnopravno u budućoj olimpijskoj spomenici BiH i da će se, barem, na njegovom grobu zavijoriti zastava sa pet olimpijskih krugova – kazao je u junu 1992. godine pokojni Budo Vukobrat u vijestima.
Izvor: Faktor/Historija.ba
