Ugledni američki analitičar i profesor s Univerziteta “John Hopkins” u Washingtonu Daniel Serwer napisao je analizu u kojoj je detaljno objasnio šta se sve može dogoditi u slučaju da ne budu usvojene izmjene Izbornog zakona BiH.
Portal Vijesti.ba u nastavku donosi kompletnu Serwerovu analizu:
– Ustavni sud BiH u decembru 2016. godine djelomično je uvažio žalbu Bože Ljubića (HDZ) koja se odnosila na odredbu Izbornog zakona koja nalaže da kantoni delegiraju najmanje jednog predstavnika iz svake od tri glavne etničke grupe u Dom naroda FBiH.
Ljubić je tvrdio da je nepravedno smanjen hrvatski utjecaj u kantonima s većinskim bošnjačkim stanovništvom kada je u pitanju izbor delegata.
Tvrdio je Ljubić da bi se hrvatski kandidati stoga trebali birati samo iz kantona s većinskim hrvatskim stanovništvom, čime bi se osiguralo da samo Hrvati glasaju za hrvatske delegate. Ustvari, Ljubić je zatražio od Suda da zabrani Hrvatima iz Sarajeva, Tuzle i Bihaća da postanu delegati u Domu naroda FBiH.
Sud se djelomično složio s Ljubićem. Odluka je osporila dio Izbornog zakona BiH, navodeći da se on mora promijeniti u roku od šest mjeseci.
U prethodnim, nevezanim slučajevima, Sud je propisao privremena rješenja koja su omogućila provedbu odluke. Međutim, do toga nije došlo.
Zbog toga su čelnici HDZ-a tvrdili da postoji pravni vakuum i da bi neusvajanjem izmjena Izbornog zakona oktobarski opći izbori bili nevažeći, ili bi bilo spriječeno formiranje vlasti na federalnom nivou, što bi u konačnici dovelo do ukupne političke paralize i kolapsa sistema socijalne sigurnosti.
Ovaj argument nije legalan, već politički.
Ustav Federacije BiH jasno reguliše izbor delegata u Dom naroda na entitetskom i državnom nivou, na temelju Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Aneks VII propisuje da svi građani mogu živjeti i ostvarivati svoja građanska i politička prava – uključujući i pravo glasa i biti birani – u predratnom prebivalištu, kao i u cijeloj zemlji.
Nadalje, Ustav FBiH navodi da se popis stanovništva iz 1991. godine mora koristiti za određivanje broja delegata u Domu naroda FBiH. Zanemarivanjem ovog zahtjeva nagrađuju se rezultati etničkog čišćenja i genocida.
Navedene odredbe Ustava FBiH ostaju potpuno validne. Štaviše, one su u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava. Slijedom toga, neki članovi Centralne izborne komisije (CIK) BiH javno su izjavili da CIK može i da će koristiti Ustav FBiH i važeće odredbe Izbornog zakona o izboru delegata u federalni Dom naroda.
Čini se da HDZ pogrešno tumači odluku Suda kako bi opravdao planirano sprečavanje izbora delegata iz četiri kantona koji su pod kontrolom HDZ-a (Zapadnohercegovački, Posavski, Livanjski i Hercegovačko-neretvanski) u Dom naroda FBiH.
Prevara izbornim nezakonitostima i rezultirajuća kriza još su jedan korak ka teritorijalnim ambicijama HDZ-a u stvaranju tzv. trećeg entiteta. U tome čelnike HDZ-a javno podržavaju vlade Hrvatske i Ruske Federacije.
HDZ je slično pokušao uraditi i nakon izbora 2010., kada je pokušao blokirati formiranje vlade, odbijajući birati delegate iz četiri spomenuta kantona. U svom suzdržavanju od političkog djelovanja nisu uspjeli – uprkos podršci Dodikovog SNSD-a – nakon što je Ured visokog predstavnika (OHR) intervenisao kako bi omogućio formiranje Vlade FBiH.
OHR je konačni tumač Dejtonskog mirovnog sporazuma i u pravnom poretku ne postoji drugi konačni sudski organ, a koji je sastavni dio Ustava BiH.
Ukoliko HDZ započne s istom taktikom nakon ovogodišnjih oktobarskih izbora, OHR može intervenisati na isti način kao i 2011. godine ili jednostavno nametnuti budžet FBiH za 2019. godinu prije krajnjeg roka, odnosno 31. decembra 2018.
Predsjednik FBiH Marinko Čavara (HDZ) može raspustiti Parlament FBiH samo ako zakonodavni organ ne usvoji budžet entiteta prije kraja kalendarske godine.
Nadalje, HDZ ne može spriječiti formiranje Vijeća ministara BiH, koje bira samo Zastupnički dom na državnom nivou. U svojoj odluci za 2011. godinu, Ustavni sud priznao je pravni status Sulejmana Tihića kao stalnog delegata Doma naroda BiH, uprkos tvrdnjama HDZ-a i SNSD-a da su prethodni mandati zastupnika istekli nakon novih izbora.
Sud je u principu donio odluku da dužnosnici moraju nastaviti s obavljanjem svojih zadataka sve dok im traje mandat. Stoga, zakonodavstvo na državnom nivou i dalje funkcioniše uprkos ratobornosti HDZ-a i SNSD-a.
Slični izgredi HDZ-ovih (ili drugih) delegata neće dovesti do poremećaja pravnog poretka BiH, kako HDZ i drugi lažno tvrde, niti će biti kraj BiH kao međunarodno priznate države, kao što se HDZ i SNSD nadaju.
Odluka u predmetu “Ljubić” neće poništiti rezultate općih izbora 2018. ili onemogućiti formiranje vlade sve dok međunarodna zajednica stoji iza pisma i duha Dejtonskog sporazuma.
OHR bi trebao nastaviti ispunjavati zakonsku obavezu kojom ga potiču međunarodni garanti Dejtonskog sporazuma, od kojih su SAD – arhitekt bosanskog mira – od najveće važnosti.
OHR i međunarodna zajednica ne mogu dopustiti da se rezultati popisa stanovništva 2013. koriste kao osnova za određivanje formule za raspodjelu delegata u Domu naroda, jer bi to direktno prekršilo Ustav FBiH, poništilo Aneks VII Dejtonskog sporazuma i vrjednovalo rezultate etničkog čišćenja.
Nadalje, provedba odluke u predmetu “Ljubić” u duhu HDZ-ovog tumačenja samo bi potaknula sve veće separatističke ambicije HDZ-a i SNSD-a, nametnuvši nestabilnost i vjerovatno povratak u sukob u ne dalekoj budućnosti – sigurnosnu noćnu moru u srcu Evrope koju jarko priželjkuje Kremlj.
(Vijesti.ba)
