Svoju životnu priču počinje Sadik Kovačević iz cazinskog naselja Brezova Kosa podsjećajući na naziv sepetari i ona davna prošla vremena kada su se korisni predmeti za kućanstvo zanimali ljudi koji su tome bili vični. Pletenjem sepeta i korpi bavi se se od malih nogu. Zanat je naučio uz svoga oca koji je također bio vičan ovom poslu.
Kaže da se nekada na sajmu u Cazinu prodavalo i 150 sepeta u jednom danu. Danas je drugo vrijeme i svoje proizvode uglavnom prodaje pred kućnim vratima. Za Sadika kao vrsnog izrađivača pletenih predmeta, čulo se i van naše zemlje, tako da svoje predmete šalje i u Sloveniju. Najveći problem je nabavka materijala za rad, odnosno pruća.
Sadik jedino na ovaj način zarađuje za život. Kaže, sve je manje ljudi koji izrađuju sepete, ali i onih koji se bave poljoprivredom, tako da svake godine opada i interes za njegovim proizvodima. Ovaj posao će raditi dok ga zdravlje bude služilo, jer kako kaže, nešto mora raditi, a ovaj zanat zna najbolje.