I ova je jesen Bosanski Petrovac, gradić ispod Osječenice i Grmeča, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, obojila sunčevim bojama i iskrižala ga duginim sjenkama, podsjećajući na onaj nostalgični krajolik, kojeg je tako pjesnik Skender Kulenović opisivao u svojim pričama o svom rodnom gradu. Ovdje, na prostranoj poljani podno Grmeča, s jedne, Osječenice i Klekovače s druge strane, rođen je ovaj pjesnik.
Rođeni su ovdje i slikari Mersad Berber, Jovan Bijelić, pa književnik Ahmet Hromadžić i još mnogi umjetnici, inžrnjeri, doktori, generali… koji se davno otisnuše u svijet. Kako to vole ovdje kazati, “sudbina je velikih ljudi da odlaze iz malih mjesta, pa onda ta mala mjesta postanu još manja…”
Međutim, Bosanski Petrovac je, po nekom nepisanom pravilu, “stalni rasadnik” posebnih ljudi i posebnosti i, ne bez razloga kazuju, da je malo mjesto velikih vrijednosti te ga mimoilazi to pravilo. Značajan detalj u tapiseriji bosanskopetrovačkoj ispisuju i tri obitelji, tri bračna druga, koji obilježavaju duge bračne zajednice, gotovo dva stoljeća zajedničkog života.
Dijamantski pir – 65 godina zajedništva
Svoj dijamantski pir, 65 godina zajedničkog bračnog života, proslavili su Kadira i Safet Družić. Oboje su nanizali po 84 godine, a plod njihovog zajedništva, ljubavi i poštovanja, su troje djece – kćerka i dva sina.
“Naš je grad pravi rasadnik neobičnosti, neobičnih i posebno uspješnih ljudi. I drago nam je da smo i mi na neki način ušli u njegovu hroniku, kao najstariji bračni par i s najdužim bračnim stažom. Drago nam je da nam je na dijamantski pir došao i unuk Suljo Linić, koji je na toj ljestvici uspješnih Petrovčana. Profesor je na Univerzitetu u Michiganu u SAD-u i naučnik svjetskog renomea u oblasti fizike i hemije”, govore Družići.
Dijamantski pir upisali su i Jela i Mile Bulajić.
“U prethodnih 65 godina bilo je i sreće, i tuge, kada nas život nije mazio. Ali, bili smo jedno drugom najveći oslonac”, kažu Bulajići.
“Udala sam se sa 20 godina, a moj Mile je sedam godina stariji, a sudbina nas je spojila slučajno. Dolazila sam kod rodbine i tu smo se zagledali, spojili i ostali”, kaže Jela.
Razumijevanja jednog za drugo
Prema njihovim riječima, bez sloge, ljubavi i poštovanja nema ni dugovječnog braka. Jelu, kako kaže, obuzme jeza i tuga kada čuje da se danas supružnici svađaju, da žene odlaze od muževa, ne boreći se i ne trudeći se da održe bračnu zajednicu. Cijeli su vijek, dodaju oboje, posvetili jedno drugom i svojoj djeci.
“Svome Mili prvo, jer bio je i ostao dobar. Zato mi je drago da smo članovima porodice mogli kazivati o tome, ali i članovima Udruženja Petrovčana u Beogradu u Srbiji i prijatelju Momiru Kecmanu, nekadašnjem reprezentativcu ranije zajedničke države Jugoslavije i olimpijskom pobjedniku u hrvanju, koji su zbog jubileja i došli”, priča Jela.
Nisku od dva dijamantska nastavlja zlatni pir, odnosno najmanje 50 godina braka. Ankica i Jakov Jungić namirili su zajedno 54 godine braka, a svako od njih je namirilo po 87 godina života. Posebna godišnjica obilježena je u krugu obitelji, s djecom i unučićima, “kako ne bi zaboravili odakle su im baka i djed”.
“Uspjeli smo i uspijevamo jer smo uvijek imali razumijevanja jednog za drugo, imali ljubavi i onda je to što ne poznaje nikakve barijere”, poručuje Ankica.
Družići, Bulajići i Jungići plijene iskustvom, razumom, ljubavlju koja ne poznaje granice. I u ovoj poznoj dobi zdravlje ih služi. Vitalnošću prkose starosti, kako kazuju. Danas žive sa sjećanjima na teška, ali lijepa vremena. I ne daju se zbuniti. Sretni što su među najstarijim stanovnicima Bosanskog Petrovca, nastavljaju priče o događanjima podno Osječenice i Grmeča. Kako su navikli – uz osmijeh, koji i krije njihovu životnu zagonetku.
Zlatne niti poštovanja
Posebno su zadovoljni i sretni što su se u gradskoj upravi sjetili i upriličili da sva tri para zajedno obilježe dijamantski i zlatni pir. Mnogo tog kazano je u riječima općinskog načelnika Zlatka Hujića, koji im je donio slavljeničku tortu.
“Ova petrovačka priča kazuje da prave vrijednosti i danas postoje, da za njih vrijedi živjeti. Zato se pitam – da li je bilo potrebno ovoliko vremena, svima nama danas, da postanemo i ostanemo, kao ovi divni ljudi, Bošnjaci, katolici i pravoslavni, koji plijene razumom, ljubavlju, poštovanjem i koji ne poznaju nikakve barijere, religiozne i nacionalne, posebno”, rekao je tada Hujić.
I njihova poruka da se za zlatne niti poštovanja i razumijevanja, ni nakon 65 godina, hrđa ne hvata.
Izvor: Al Jazeera
