BiH zemlja je s najvećim procentom smrtnosti u saobraćajnim nesrećama u Evropi. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije kažu da u BiH godišnje pogine 12,65 lica na 100.000 stanovnika, za razliku od Švedska koja je označena kao najsigurnija zemlja sa 2,49 stradalih.
Na bosanskohercegovačkim cestama u samo 16 dana dogodile su se četiri stravične saobraćajne nesreće u kojima su, nažalost, život izgubili mladi ljudi. Sedmero poginulih, od kojih četiri djevojke i tri mladića, epilog je tragedija koja su se nizale jedna za drugom.
Nerad institucija na svim nivoima vlasti na polju sigurnosti u saobraćaju osnovni je uzrok crne statistike u BiH, saglasni su stručnjaci.
“Mi u BiH nemamo jasnu viziju, jasne strategije i jasne akcione planove, ne poštujemo čak ni dekade UN-a, kao ni evropske akcione planove. Spadamo u zemlje sa niskim stepenom sigurnosti, odnosno sa velikim brojem pogibija na 100.000 stanovnika”, upozorava u razgovoru za Vijesti.ba Osman Lindov, profesor na Saobraćajnom fakultetu u Sarajevu.
Kako ističe, UN su 2010-2020 proglasile dekadom sigurnosti u saobraćaju sa 50 posto smanjenja broja poginutih u saobraćaju.
“Sve zemlje su se borile sa tim u prošloj deceniji, a BiH nije usvojila strategiju, ni usvojila akcioni plan, niti formirala tijelo koje bi se borilo na tom dijelu, uključujući i taj koordinacioni dio, odnosno ulogu koju ima BiH u međunarodnim propisima i UN dekadama. Od 2007. godine BiH ima zakonsku obavezu da usvoji strategiju i akcione planove, te da se organizovano bori protv zla koje se zove pogibija u saobraćaju”, naglašava Lindov, te dodaje da je neshvatljivo da BiH 11 godina nakon toga nije uradila ništa kada je u pitanju sigurnost u saobraćaju.
Ševal Kovačević, sudski vještak saobraćajne struke zapaža da u BiH postoji veliki stepen diskrepancije između broja stanovnika i broja motornih vozila.
“Na tri miliona i 700 hiljada stanovnika imamo više od milion i 100 hiljada vozila, odnosno 3,6 stanovnika na jedno vozilo. U Istanbulu je, recimo, 5,3 stanovnika na jedno vozilo. Imamo veći stepen motorizacije nego ovaj grad. Uz to, pogledajte samo koliko u Istanbulu ima vidova saobraćaja”, kaže Kovaćević u razgovoru za Vijesti.ba.
Takođe, problem je i u nerazvijenoj saobraćajnoj infrastrukturi, a ovaj saobraćajni stručnjak ističe da iz godine u godinu političari na svim nivoima “samo prepisuju”, te postavlja pitanje: “Šta je urađeno kada je u pitanju izgradnja infrastrukture?”.
“Rezultati su nula. Postojali su planovi, ali nema ništa od toga”, naglašava Kovačević.
On ističe da prema UN-ovoj rezoluciji o smanjenju smtrnosti u cestovnom saobraćaju, fokus treba staviti na sigurnost vozača, sigurnost saobraćaja, sigurnost ceste, te zbrinjavanje u saobraćaju.
“Potrebno je popravljati stepen obučenosti i edukacije u saobraćaju, te poboljšati odgovornost, vještine i navike kod vozača. Zatim, spriječiti učestvovanje nesigurnih i neispravnih vozila u saobraćaju. Kada je u pitanju sigurnost ceste, mora se raditi na izgradnji infrastrukture, ali se na viši nivo moraju podići pravila i nadzor nad upravljanjem saobraćaja. Jednako važno je i adekvatno zbrinjavanje ozlijeđenih u cestovnom saobraćaju, kako primarno, na licu mjesto, tako i transporta ozlijeđenih i njihovog adekvatnog kliničkog liječenja”, navodi Kovačević.
Profesor Lindov je mišljenja da nivo saobraćajne kulture u BiH upitan, te da je neophodno raditi na povećanju svijesti, posebno kod mladih, o sigurnosti u saobraćaju.
Oba naša sagovornika naglašavaju da saobraćaj učestvuje u ukupnom BDP-u i da se na osnovu njega prikupljaju značajna novčana sredstva. Stoga, zaključuju, očekivati je da se nešto od toga i vrati saobraćaju.
(Vijesti.ba)
