Leana Mašinović je završila Engleski jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu u Bihaću, a kako se nije uspjela zaposliti u svojoj struci, te nije htjela da sjedi besposlena, posvetila se svom hobiju, svojoj velikoj ljubavi – stvaranju.
Bišćanka Leana Mašinović: “Svako ko je ikada napravio nešto iz ničega znat će o čemu govorim“
Ljubav prema dizajnu kod Leane postoji još od malih nogu jer se generacijski prenosila od njene majke koja je tkala bosanske ćilime, preko ostalih članova njene porodice koji su se bavili sa obradom drveta, pa do njene mame kojoj su ručni radovi oduvijek bili hobi.
– Iako najranije sjećanje kreće već od 7. -8. godine života kada sam krenula s redizajniranjem pidžame i mamine torbe što je poprilično neslavno završilo pa do nanizanih perlica u vidu narukvica i ogrlica za moje prijateljice iz škole, priča o mom hobiju je zaživjela tek nakon završetka fakulteta. Kao i većinu mojih kolega koji nisu mogli/željeli kupiti posao, dočekala su me sva vrata zatvorena. Slobodnog vremena sam imala i previše pa sam ga odlučila iskoristiti igrajući se različitim materijalima i tehnikama da bih svoju maštu učinila opipljivom i naravno, nosivom, priča Leana.
Nakon dužeg oklijevanja, početkom 2013-te godine Leana je odlučila predstaviti svoje radove i osobama koje nisu porodica ili uži krug prijatelja pa je pokrenula Facebook stranicu KREARTA koja je i danas njen najdraži način interakcije s klijentima. Radoznala Leana je vremenom isprobala mnoge tehnike pri izradi što se i danas odražava na njene radove.
– U početku je u pitanju bilo šivanje turbana, traka, rukavica i izrada nakita. Kako sam dobila mnogo pozitivnih reakcija to me je dodatno motiviralo pa sam se okušala i u pletenju, izradi raznih predmeta i dodataka za naše najmlađe, redizajniranju obuće te u izradi ženskih torbi, ističe Leana.
Ona izrađuje nakit od prirodne kože, poludragog kamenja i staklenih perlica prišivanjem na eko kožu pri čemu sve duplo šiva, a ljepilo ne koristi. KREARTA torbice su sve ručno šivane i rađene od prirodne kože. Osim takvih, kreira i torbice rađene od kutija za video kasete i torbice rađene od gramofonskih ploča u kombinaciji s prirodnom kožom.
– Prošle godine sam igrom slučaja saznala za raspisan konkurs za sve kreativce BiH. Uslov za učestvovanje je bio rad sa tradicionalnim motivima u savremenoj primjeni pa sam se odlučila prijaviti s torbom ručno šivanom od prirodne glatke kože i gramofonskih ploča koju su ukrašavali motivi bosanskog ćilima, odnosno žabice. Kao posljednja od prijavljenih prošla sam u prvih pet kreativaca BiH o čijim radovima je sniman promotivni film koji je prikazan na finalnoj večeri Dukatfesta na Trgu Krajine u Banjaluci, kao i mnogim turističkim agencijama, priča nam Leana.
U četiri godine bavljenja ovim, sada već poslom, broj njenih kreacija iznosi oko 500, a ono na što Leana ponosno ističe jeste da ne postoje čak ni dva identična rada.
– Ne ponavljam svoje radove iz jednostavnog razloga – želim da budu unikatni kao i moje djevojke koje ih nose. Fotografije mojih radova možete pogledati na Facebook stranici KREARTA, kao i na Instagram profilu pod istim nazivom. Vaše mišljenje i sugestije su uvijek dobro došle, ističe Bišćanka.
Iako podrška nije izostala od najbližih pa ni od dragih osoba koje je za ove četiri godine upoznala, najveća podrška joj je uvijek bila najbolja prijateljica – njena mama. Ipak, da ne bi sve izgledalo tako sjajno, moramo spomenuti i ne tako lijepu i sretnu stranu ove priče a to je nedostatak podrške države.
– Usudit ću se da govorim i u ime mnogih drugih kreativaca: Činjenica je da nam talenta i kreativnosti ne nedostaje. Poželjno je poticanje naše privrede i poželjno je ulaganje i u nas „male“ obrtnike pa bar u vidu kvalitetnih promocija svih proizvoda sa MadeinBiH etiketom, ističe kreatorica.
Ona još jedna negativna strana, iako manje bitna, jesu ljudi koji znaju cijenu svega u vrijednosti ničega.
– Mislim da nisam sama s ovakvim mišljenjem i vjerujem da se svakom kreativcu bar jednom desilo da neko pokušava spustiti cijenu našeg rada upoređujući ih sa onim što se može pronaći u kineskim prodavnicama ili na eBayu, priča nam Leana, dodajući da svako ko je ikada napravio nešto iz ničega i još pri tome nije potrošio samo svoj novac na materijal nego i vrijeme i dio svog srca, razumije zašto su ručni radovi uvijek bili cijenjeni.
– Ali, svaki put kad klijent zahtijeva da baš ti uradiš neki određeni rad i bez problema je spreman čekati i mjesec – dva dana da bi to dobio; svaki put kad neko vozi kilometrima da bi došao kupiti baš tvoj rad; svaki put kad ti neko da odriješene ruke da slobodno radiš kako sam misliš da je najljepše; svaki put kad usput, osim sebi, kupi tvoje radove kao poklon svojim najdražima ili dovede nove kupce s najboljim preporukama – sve ostalo postaje manje bitno. Nebitno, nastavlja Bišćanka ističući da je to itekako dovoljno dobra motivacija da se nastavi truditi i takmičiti sama sa sobom u kvaliteti i originalnosti.
– Također, smatram da bi ovakvo nešto trebalo biti motivacija i onima koji se ne usuđuju da pokažu svoj talent ostatku svijeta. Uvijek će biti negativnosti ali to ne treba da bude prepreka nego još dodatni vjetar u leđa. Svako ustvari uvijek govori samo o sebi, zaključuje bihaćka kreatorica Leana Mešinović sa izrekom: „Vjeruješ li da nešto možeš ili vjeruješ li da nešto ne možeš – u svakom slučaju si u pravu!“. – piše abc.
