“Djeca hrvatske nacionalnosti, katolici, pohađaju školu na desnoj strani zgrade, dok njihovi bošnjački vršnjaci, muslimani, idu u školu na lijevoj strani zgrade. Za mnoge učenike, ova podjela je neželjena relikvija posljednjeg rata u BiH”, navodi se u tekstu.
Iman Maslić, osamnaestogodišnja učenica, je za za New York Times kazala kako ne žele da se druže u školi, ali da se djeca druže poslije škole u kafićima.
Autor članka navodi da se podjele produbljuju u BiH, gdje nacionalistički političari opet potiču nacionalna suparništva, dodajući da je ova škola u Travniku primjer “dvije škole pod jednim krovom”.
“Zgrada je sagrađena tokom Austro-ugarskog carstva, a vlasnik zgrade je Rimokatolička crkva. Crkva upravlja školom na desnoj strani zgrade, dok je u lijevoj strani zgrade smještena državna škola, koja je upravljala zgradom tokom bivše Jugoslavije”, stoji u tekstu.
Navode da je OSCE pokušao da riješi problem segregacije djece u školama.
“U BiH postoji barem 50 škola u kojima su djeca podijeljena po nacionalnoj osnovi i pohađaju nastavu u različitim dijelovima iste zgrade, na različitim spratovima, ili u različitim smjenama”, navodi se u tekstu.
Autorica članka tvrdi da su hrvatski nacionalisti posebno otporni na ovaj podijeljeni sistem, zato što bi uspostavljanje multietničkih državnih škola bilo prepreka za uspostavljanje hrvatske autonomne pokrajine u BiH, nešto što su Srbi dobili u ratu.
Direktorica Katoličkog školskog centra Ivana Ćurić je izjavila da je klimava školska ograda potrebna kako bi se osigurala bezbjednost male djece i zbog toga što su dvije škole bile “dvije sasvim različite institucije”.
“Ne izgleda lijepo, svjesni smo toga”, rekla je Ćurić, dodavši da je tako kako je.
Novinarka navodi da su tokom njene posjete školi učenici na hrvatskoj strani dvorišta igrali fudbal, te da je u jednom trenutku lopta odletjela preko ograde učenicima iz državne škole.
“Učenik je pokupio loptu i vratio je nazad preko ograde. Oboje su se osmjehnuli, ali nisu ništa rekli”, stoji na kraju teksta.
