Dinno Kasalo, poznati bosanskohercegovački autor dokumentarnih filmova jeste otišao u zasluženu mirovinu, ali ne miruje.
Godinama su gledatelji imali priliku da uživaju u njegovim dokumentarnim filmovima na BHT1, a i sada se znaju reprizirati neki njegovi jedinstveni radovi u kojima slavi prirodu.
Pamte se i njegovi filmovi koji se bave ekološkom problematikom. Jednostavno – Kasalo je neumoran kada je priroda i njen spas u pitanju.
Trenutno Kasalo pokušava da spasi Prenj i divno krdo divljih konja na ovoj divnoj planini koju on naziva „Planeta Prenj“.
„Našeg brdskog konja su spasili Slovenci, Austrijanci, Italijani, Hrvati. Mi, Slovenac Anton Dolinšek, profesor Refik Telalbašić, magistar Enver Žiga i ja se od 2008. godine borimo za očuvanje te pasmine, a dvije godine poslije smo osnovali i Međunarodno udruženje uzgajivača bosanskog brdskog konja.
Tada smo izvršili i DNK analizu postojećih grla u Ljubljani. Bilo je 146 konja u izvornom tipu te DNK s planina Prenj, Čvrsnice, Romanije, Veleža… Pokrenuta je akcija za njihovo očuvanje jer, po međunarodnim standardima, kada jedna životinjska jedinka padne ispod 200 komada smatra se da je pred istrebljenjem“, govori Kasalo na početku razgovora za Radiosarajevo.ba.
Slovenac Anton Dolinšek je uveo s područja Morina kod Nevesinja osam konja u Sloveniju, govori Kasalo i napominje da je 2010. godine bosanski brdski konj „ušao u Europsku uniju“ te da je Dolinšek nevjerovatnim angažmanom na svojoj ergeli Planido uspio napraviti matično krdo s 47 konja, čime je digao populaciju bosanskog brdskog konja.
Kasalo je odavno zaljubljenik u konje i prirodu, iza sebe ima odličan TV serijal od šest filmova koji se bave divljim konjima. Obišao je sve terene kod nas i u regiji za koje je čuo da su stanište divljih konja, fotografirao ih je i snimao, uživao u njima i njihovoj posebnoj pozitivnoj energiji.
Napominje da su upravo ti filmovi omogućili da svijet vidi posebnost bosanskog brdskog konja, te da su im onda počeli „otvarati vrata“ Austrija, Njemačka, Italija, Švicarska, pa čak i Danska. Uzimali su konje od Dolinšeka i konji su se namnožili – spašena im je vrsta i nema bojazni da je ova pasmina ugrožena.
„To je najstarija autohtona pasmina konja na Balkanu koju je Austro-Ugarska uzgojila na ergeli Borike na Romaniji, preuzela je i Jugoslovenska narodna armija i distribuirala po svim bivšim republikama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. U Europskoj uniji su dobro došli, i mi smo odškrinuli vrata te Unije, pa je eto naš konj ušao prije nas“, govori Kasalo.
Fotograf i redatelj Kasalo danima alarmira javnost preko svog Facebook profila da se na planini Prenj “dešava poremećaj” objavljujući ponekad potresne fotografije krda koje prati godinama:
„Šumarstvo Prenj iz Konjica probija i minira Prenj da napravi pristupne komunikacije za eksploataciju šume na ovoj planini. Radi se o području šume pod Munikom koja je zaštićena još pod Austro-Ugarskom monarhijom. Ljeti su konji gore, ima ih 32 konja. Ovi što miniraju puteve te konje tjeraju iz jednog područja u drugi jer su počeli praviti pristupne komunikacije na visoravni Borci i jadni konji su pobjegli u Crno polje, a onda su ih i odatle otjerali miniranjem.“
Konji se sada nalaze na Jezercu i dolini Tisovice, mjesto prema Jablanici, gdje i inače dolaze jer tu ima vode, govori naš sagovornik, napominjući da svi više poštuju našu pasminu konja od nas samih:
„Konj je od iskona pratilac čovjeka i na leđima je iznio ljudsku civilizaciju, a sada zbog mašina čovjek mu okreće leđa. Kada ih snimam to je takva pozitivna energija, poveže vas kada ste u krdu konja i nikada i nije bio ljepši nego sada bez čovjeka. Služio je čovjeka dugo, a sada je konačno dobio slobodu. I zato me boli što se ne razmišlja o njima nimalo, kao ni zbog šume koja je opet opće dobro. Pa ipak, oni probijaju po ‘Planeti Prenj’, kako ja zovem ovu ljepotu. Treba čuvati ovu šumu, a ne probijati je, treba da bude nacionalni park, a sada gubi sve epitete krasote koje ga krase. Kada izgubi šumu, nema argumenata da bude proglašen nacionalnim parkom.“
Kasalo govori da je duga priča oko pokušaja da se zaustavi ovo narušavanje flore i faune Prenja.
„Razgovarao sam s pomoćnikom ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva HNK, i rekao sam mu da je poražavajuće da postoji pravna praznina u vezi sa šumarstvom. Ne postoji zakon o šumama, i ta činjenica je za ne povjerovati. Mene policija zaustavlja što nemam rezervnu sijalicu, a pored mene prolaze tri kamiona puna posjećene šume i niko ih ne zaustavlja“, razočaran je Kasalo.
„Napravili smo peticiju ali dok to dođe do onih do kojih treba doći, ovi će već pola šume posjeći i svi se pravdaju da nema zakona. S obzirom na to da sam pravnik, mogu reći da ako postoji pravna država, ne može doći situacija da se pojavi takozvana pravna praznina. Nešto nema regulirano, pa se ne može ni odgovarati. Gdje prestaje logika – počinje Bosna.“
Kasalo govori da će pokušati s ovom peticijom i nada se da će spasiti Prenj, šumu i ove naše divne bosanske brdske konje jer nije u redu da bude ovakav odnos države bude prema tim plemenitim životinjama. Svima je jasno, govori, da ovakvo stanje ne može biti ni prema prirodi ni ovim životinjama.
„Žalosno je da ovoliko treba energije ulagati u nešto što bi svima trebalo biti jasno. Na prvom mjestu je taj prokleti novac, kamioni, mineri koji se upotrebljavaju da se dođe do te šume, preko mrtvih glava, da se tako izrazim – konjskih!“
Ovaj višestruko nagrađivani autor govori da sada ima više puteva po Prenju nego što ima autoputeva, i to na jednoj od najljepših planina koja je napadnuta sa svih strana.
„Moram se izraziti ovako – zamislite da se odlučite za jednu ljepoticu za miss, pa je noć prije proglašenja očerupate i naćelavo ošišate, napravite rugobu od nje – ko će je onda proglasiti za miss?“ – zaključuje Kasalo.
