Filmska je to priča. Halim Stupac je legendarni fudbaler bihaćkog Jedinstva iz perioda kada se smatralo da malo koji naš igrač može ostvariti ikakav inostrani angažman. No, Halim je bio na pragu jednog od najvećih što ijedan Bosanac i Hercegovac može ostvariti – transfera u grandiozni Bayern.
Detalj iz života nekadašnjeg napadača koji bi danas vrijedio mnogosturko više od naših najskupljih premijerligaških perjanica, nije iz Top liste nadrealista, već činjenica na koju je Stupac ponosan…
“Najbolje godine karijere sam proveo u Jedinstvu. Išlo me je, zabijao sam golove kao na traci, a na kraju malo je nedostajalo da mi se život skroz promijeni. I to u tridesetima. Jedne prilike me je kontaktirao skaut, inače Nijemac koji je oženio djevojku iz Velike Kladuše i ponudio mi je da dođem na probu u Bayern. To sada djeluje nevjerovatno kada nekome pričam, a zamislite koliko je tek meni kada mi je govorio o tome. Na kraju se, eto, ispostavilo da to nije bilo ludo obećanje. Snovi su postali realnost kada me je doveo u Bayernov sportski centar i kada sam zajedno u svlačionici provodio vrijeme sa svim tim zvijezdama koje sam dotad samo mogao gledati na TV-u”, prisjetio se Halim Stupac u razgovoru za SportSport.ba.
Za Bayern ste odigrali i jednu probnu utakmicu. Šta se dogodilo na kraju?
“I sada se naježim kada se sjetim da sam igrao u Bayernovom dresu. Igrali smo protiv tadašnjeg drugoligaša Unterhachinga i moram priznati da sam imao tremu pred utakmicu. Bio sam svjestan šta mi može to donijeti, ali istovremeno mi je olakšavajuće bilo što mi je rahmetli otac rekao: ‘Probaj. Ako ne uspiješ, vrati se kući i nastavi gdje si stao’. Na kraju sam protiv zaigrao u napadu sa Janckerom i postigao dva pogotka. Bili su u Bayernu zadovoljni, odmah su me na razgovor pozvali Rummenigge i Hoeness, ali dali su mi i do znanja da sam opcija B”, govori 50-godišnji Stupac i potom nastavlja:
“Bio sam, u neku ruku, sretan i tužan. Oni su mi rekli da je njima želja Giovane Elber i da moj ostanak dolazi u obzir samo ukoliko on ne prihvati ponudu, što je i razumljivo. Nisam bio zvučno ime u svijetu fudbala, niti sam bio mlad, a Bayern je za takvim žudio. Na kraju Elber je prihvatio ponudu, postao je u međuvremenu legenda kluba, a meni ostaje uspomena i čast što sam imao priliku koliko-toliko biti dio Bayerna.”
Pamtite li kako su izgledali vaši prvi dani u Bayernu?
“Doživio sam u životu mnogo toga, počevši od rata pa nadalje, no to iskustvo iz Njemačke je nešto neprocjenjivo. Zamislite, uđete u svlačionicu, a tamo sjede legende poput Mattheusa, Kahna, Scholla, Klinsmanna i svi se maksimalno trude da vam olakšaju boravak. Na mene je poseban dojam uz Matthauesa i Klinsmanna, ostavioTrapattonijev pomoćnik Augenthlaer. S njim sam puno vremena provodio, vozio me na treninge…”
A trener Giovanni Trapattoni?
“I on je bio maksimalno korektan, pa i zadovoljan sa mnom. To mi je i rekao, no, kao što je već poznato, zbog Elbera me nisu ostavili. Jednom sam davao intervju za neke njemačke novine i novinar mi je rekao da u Bayernu trebaš biti ime da bi mogao igrati. Na kraju sam se našalio s njim i rekao: ‘Neka mi daju šansu, barem šest mjeseci, pa ćete vidjeti da ću biti ime i ja'”
Gdje je danas Halim Stupac?
“Imam posao u Bihaću, a ujedno sam i predsjednik Fudbalskog saveza Unsko-sanskog kantona. Nastojim svakako da ostanem i dalje usko vezan za fudbal. Ranije sam se kratko bio okušao i u trenerskim vodama u svom Jedinstvu, međutim većinom sam tu samo uskakao na kratak period da popunim rupu. Ne mogu reći da sam ikada dobio pravu šansu.”
Kada ste već pomenuli Jedinstvo, kako danas gledate na situaciju u bivšem klubu?
“Žao mi je, duša me boli zbog stanja u kojem je klub danas. U posljednjih desetak godina se vodi pogreška politika i ovo nije nikakvo iznenađenje. Ja sam ranije imao fudbalsku školu i imao sam namjeru da je spojim sa Jedinstvom, kako bi se napravila kvalitetna akademija iz koje bi se crpili igrači, no sluha za to nije bilo. Sve je to otišlo u drugom pravcu”, s gorčinom u glasu rekao je na kraju Stupac.
U karijeri Stupac je imao priliku upisati i jedan nastup za A reprezentaciju BiH za vrijeme ere Fuada Muzurovića. Bilo je to 1996. godine u meču protiv Albanije kada je zamijenio Mehu Kodru.
sportsport.ba
