Tuga, bol i nepravda: 25 godina od zločina nad Bošnjacima iz Sjeverina

Kod spomen obilježja u Sjeverinu, mjestu između Rudog (BiH) i Priboja (Srbija), danas je komemorativnim skupom, učenjem sure Jasin, obraćanjem prisutnih zvanica i spuštanjem ruža u rijeku Lim obilježena 25. godišnjica od otmice i ubistva 17 Bošnjaka.

Na današnji dan, 22. oktobra 1992. godine pripadnici srpske oružane formaciji “Osvetnici”, koja je djelovala u okviru Vojske Republike Srpske, zaustavili su autobus koji je saobraćao na liniji Rudo – Priboj, u mjestu Mioče kod restorana Amfora, i nakon legitimisanja oteli su 17 Bošnjaka, pa ih odveli u pravcu Višegrada. Oni su nakon psihičkog i fizičkog zlostavljanja ubijeni na obali Drine. Svi oteti i nakon svirepog mučenja ubijeni Bošnjaci, među kojima je bila i jedna žena, bili su iz Sjeverina, državljani Republike Srbije.

Do sada su pronađeni posmrtni ostaci samo jedne žrtve. U Sjeverinu su te godine ubijene još dvije osobe bošnjačke nacionalnosti.

Članovi porodica ubijenih Sjeverinaca sa tugom i bolom i danas se sjećaju tog dana i poručuju da nikada neće prestati da traže istinu, pravdu i posmrtne ostatke svojih najmilijih.

Zineta je izgubila muža Meda Hodžića, sestru i komšije koje je, kaže, smatrala braćom. Dok se kroz suze prisjeća tragičnog dana, poručuje da su sve njene želje da bude mir, i da se buduće generacije rađaju i odrastaju u miru.

– Da nikad čovjek čovjeku nepravdu ne napravi kao što je nama napravljena. Mučeni su i ubijani samo zato što su muslimani, što su bili muslimanske vjere i imena, drugog ničega nije bilo. Ljudi su pošli na posao, za svoju egzistenciju, ali drugi su im napravili plan da se pokupe, da ih nema, da se rasele… Ali ipak ima nas, rađaju se druge generacije. Život se nastavlja. Nikad se jedan narod ne može uništiti – rekla je Zineta Hodžić, ističući da žele da se ne zaboravi otmica i ubistvo ljudi iz Sjeverina.

Sestra ubijenog Alije Mandala, Bula Mandal, i ovog 22. oktobra došla je zajedno sa dvije njegove kćerke da položi cvijeće na spomen obilježju. Posebno je boli odnos društva Priboja prema ubijenom Aliji, njegovoj porodici jer, kako se prisjeća, kada su se raspitivali da li je mrtav ili živ, u FAP-u gdje je radio su im rekli da je dobio otkaz. Morali su, kaže, kako bi njegova djeca dobila socijalnu poziciju, da u pribojskom sudu potpišu da je Alija umro prirodnom smrću.

– Ubiju čovjeka, a ti moraš da potpišeš da je umro prirodnom smrću, gdje je grob. Kako mu ovaj sin raste, kaže što ste to potpisivali. Ni od čega nismo imali živjeti. Da samo možemo naći njegove posmrtne ostatke, da dođemo na mezar, da proučimo Fatihu. To je tuga i žalost – kaže Bula kroz suze.

Sekibi Hodžić je odveden djever, brat blizanac njenog supruga koji ni danas, kao i ranije, nije smogao snage da prisustvuje komemorativnom skupu. Kaže da je svaka priča suvišna i da se 25 godina bore da dokažu da se u Sjeverinu desio zločin.

– Odnos države prema nama je sraman. Država nije učinila ništa za nas, ama baš ništa. I ovaj spomenik što danas vidite, to smo se mi borili uz pomoć opštine. Jedan predstavnik države nije bio na dan ubistva. To su bili građani Srbije, ne neke druge države – istakla je Sekiba i dodala da je podjela po 600 eura državne pomoći za porodice žrtava značila koliko vrijedi život Bošnjaka.

Predsjednik općine Priboj Lazar Rvović je, obraćajući se na komemoratvnom skupu, rekao da je došao kako bi lično i u ime građana odao počast tragično nastradalim sugrađanima i da se 22. oktobar mora zajedno obilježavati, zbog istine i opomene.

– Treba zajedno da formiramo jednu zajedničku budućnost u kojoj ćemo živjeti u miru i skladu i onako kako dolikuje narodu ovih prebogatih i prelijepih krajeva. Hajdemo na početku da ispravimo nepravde za koje nam je jasno da su nepravde. Hajdemo da dođemo do istine, tako ćemo doći i do pravde i pomirenja – poručio je Rvović, uz čiju saradnju je 2015. godine podignuto spomen obilježje u Sjeverinu.

Prisutnima na komemorativnom skupu obratili su se i predstavnik Fonda za humanitarno pravo Relja Radosavljević, predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice Adir Muratović i glavni muftija i predsjednik Mešihata IZ u Srbiji, muftija Mevlud ef. Dudić.

Prije 25 godina iz Sjeverina su oteti i ubijeni: Mujo Alihodžić, Mustafa Bajramović, Ramiz Begović, Ramahudin Ćatović, Esad Džihić, Idriz Gibović, Zafer Hadžić, Medo Hodžić, Medredin Hodžić, Mevlida Koldžić (rođ. Hodžić), Alija Mandal, Sead Pecikoza, Hajrudin Sajtarević, Derviš Softić, Mithad Softić i Mehmed Šebo, dok je u noći pred otmicu autobusa u Sjeverinu otet i Sabahudin Ćatović. Do danas, nađeni su posmrtni ostaci samo jedne žrtve, dok se ostali i dalje vode kao nestala lica. U tom periodu u Sjeverinu su nedužno stradali Ramo Berbo i Hasan Mujović.

Za ovaj ratni zločin protiv civila pred Okružnim sudom u Beogradu 2005. godine osuđena su četvorica pripadnika navedene jedinice. Komandant jedinice “Osvetnici” Milan Lukić, pred Haškim tribunalom osuđen je na doživotnu robiju zbog zločina nad Bošnjacima u Višegradu, ali za zločin nad Bošnjacima Sjeverina nije odgovarao pred sudom.

Tužba za naknadu štete porodicama sjeverinskih žrtava, koja je podnijeta još 2007. godine, odbijena je, uz pravno obrazloženje da odgovornosti države Srbije u njihovom slučaju nema jer se sama otmica dogodila na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Porodice su se u septembru prošle godine obratile Evropskom sudu za ljudska prava, gdje je postupak još uvijek u toku.

Related posts